Trenutno se vodi bitka na posljednjem bedemu, a to je kako raspodjeliti ono malo para što je ostalo od preduzeća koje je otišlo u stečaj i „borba radnika protiv hijena koja su firmu dovele u propast“.
Muke radnicima najviše zadaje banjalučka firma „Euromotor“ koja je na dosta čudan način izvukla skoro dva miliona konvertibilnih maraka sa računa firme„Jelšingrad AD u stečaju“.
Rukovodstvo Euromotora se dovodi u vezu sa prnjavorskim biznismenom Petrom Dušanićem, a u jednoj od njegovih firmi na poziciju direktora je imenovan bivši direktor Jelšingrada, Tomislav Vujinović. Da sve dobije legalni ton, pobrinuo se sudija Nebojša Pejović
ODLUKA O PRODAJI HALE
Krajem 2003. tadašnje rukovodstvo FAM Jelšingrada Banjaluka donijelo je odluku o prodaji dijela fabrike, tj. nove hale za montažu mašina, koja ima površinu 10.560,33 kvadratnih metara.
Još u julu angažovan je Ninković Nebojša, vještak građevinske struke koji je procijenio vrijednost hale na 17.091.894,11 KM, sa kompletnom opremom koja se nalazila u hali. Tu su kranovi, dizalice, mašine… U tu vrijednost nije bila uključena upravna zgrada koja se naslanjala na halu.
U isto vrijeme angažovan je još jedan vještak građevinske struke, Dragosavljević Dragan koji procjenjuje vrijednost zemljišta koje ima Jelšingrad i on bazirajući se na katasterskim česticama koje su vlasništvo Jelšingrada, nalazi da je Jelšingrad vlasnik 179.689 metara kvadratnih i procjenjuje da je to vrijednost 10.003.929 KM.
Propratno zemljište uz novu halu je 8.219 kvadrata. Po parametrima vještaka, vrijednost tog zemljišta iznosila je 886,350 KM.
UMJESTO ZA ŠEST MILIONA, PRODANO ZA SAMO 680.000 KM
Po izlasku oglasa o prodaji, pojavljuje se pismo izvjesnog Nabila Fahmija Abdel Shanida iz Egipta, kao zastupnika firme Euromotor, koji je za stopostotnu kupovinu proizvodne hale za montažu ponudio 650.000 KM. Egipatski biznismen se uz prijavu na oglas pozvao i na dopis koji je dobio 15.12.2003., ne navodeći o kakvom je dopisu riječ i ko mu je dopis uputio.
On uz ponudu daje i plan investicija za svoju fabriku i daje plan narudžbi koje će uraditi u Jelšingradu. U ponudi je navedeno da će učestvovati u kooperaciji, narudžbi i prodaji mašina Jelšingrada oko i,5 miliona KM i da će zaposliti 70 radnika.
Iako je njegova cijena mnogo manja od procijenjenih vrijednosti, rukovodstvo Jelšingrada je napravilo predugovor sa Euromotorom. U ugovoru koji je kasnije sklopljen stoji da se prodajna cijena nekretnina, dakle nove hale za montažu mašina prodaje u iznosu u novčanom dijelu od 680. 000 KM. Kupac se obavezao da će u roku od 18 mjeseci zaposliti 70 radnika i te da će učestvovati u poslovnim transakcijama, kooperaciji, uslugama, te da će od Jelšingrada kupiti proizvode u vrijednosti od 1,5 milion KM, do kraja 2007.godine.
Posliije potpisivanja predugovora, Jelšingrad FAM je ponovo angažovao stalnog sudskog vještaka građevinske struke Dragana Dragosavljevića da procjeni vrijednost hale koja je predmet prodaje.
Njegov zadatak je da ponovo procjeni trenutnu tržišnu vrijednost hale za montažu strojeva, bez upravnog dijela.
Dragosavljević vodeći se kompletnom situacijom pravi jednu napomenu:
U ovom trenutku na ovom području mala je potražnja za objektima ove vrste, tako da se vrijednost istih svodi uglavnom na minimalnu vrijednost koju uglavnom čini samo zemljište, komunalije za legalne objekte, priključci, položajne pogodnosti itd. Posebno je teško postići bolju cijenu za objekte ove namjene i objekte ovako velike površine. Pad tržišnih cijena ovakve nepokretnosti u velikoj mjeri je doprinijela neuspješna privatizacija.
On procjenjuje da je vrijednost same hale 5.808,181 KM. U tu cijenu ne ulazi propratno zemljište i ne ulazi oprema koja se nalazi u hali.
U tom trenutku u hali je bilo instalirano i 14 kranova, od toga šest kranova koji su imali veliku nosivost i osam konzolnih dizalica koje su 1986. plaćene između 2- 2,5 miliona KM, u današnjoj vrijednosti. Međutim, ta oprema je ostala u hali i nakon prodaje.
EPILOG ODLIČNOG POSLOVNOG PODUHVATA JE DA JE „EUROMOTOR“ ZA SAMO 680.000 KM, DOBIO IMOVINU PROCIJENJENU NA SKORO ŠEST MILIONA KM.
NEISPUNJENE OBAVEZE
Sudski vještak ekonomske struke Petar Dragojević i Ljiljana Grujić pregledom dokumentacije ustanovili su da firma Euromotor nije ispunila uslove, te da je primila svega 24 radnika, a ne 70 čime je FAM Jelšingrad oštećen za 920.000 KM, jer je po vrijednosti ugovora računata vrijednost radnika od 20.000 KM.
Euromotor je po osnovu narudžbi i usluga oštetio Jelšingrad 596.145,13 KM što je ukupno 1.516.145,31 KM, zbog čega je poveden spor protiv Euromotora. Ono što je paradoks ovog slučaja, kao svjedoci firme „Euromotor“ pojavljuju se bivši rukovodioci Jelšingrada. Iz Euromotora tvrde da su tražili od Jelšingrada radnike, međutim da ovi nisu htjeli da pređu.
Ovu tvrdnju negiraju radnici Jelšingrada.
„U preduzeću gdje ima 300 ljudi na čekanju, gdje ima 200-250 zaposlenih koji rade, gdje nema socijalnog i penzionog, neko neće da pređe u preduzeće koje ima redovno platu i koje sve plaća obaveze. Ja mogu da razumjem da ima jedan ili dva čovjake koji nisu normalni da prihvate ove uslove, ali da su svi nenormalni, to niko ne razumije i ne vjeruje“, kaže bivši radnik Jelšingrada, Željko Vujatović.
HIPOTEKARNI KREDIT
Međutim, ni tu nije kraj muka Jelšingrada sa Euromotorom. Jelšingrad je već bio opterećen kreditom Banjalučke banke, kasnije Nove Banjalučke banke u vrijednosti od 1,313,150, 95 KM, sa 13 % kamate i rokom otplate na 12 mjeseci. Na taj kredit je stavljena hipoteka na Upravnu zgradu koja se nalazi uz novu halu koja je prodata Euromotoru.
Nova banjalučka banka je još 2002, godine u sudskom procesu zatražila svoja potraživanja, da bi se 2005. javio Euromotor i otkupio hipoteku od Nove banjalučke banke. Nova upravna zgrada je prodana na licitaciji, a kupio ju je Euromotor za 829.000 KM. Euromotor je halu kupio za iznos koji je dio kamate koji ima Jelšingrad. Do tog trenutka, ukupan dug Jelšingrada prema Novoj banjaučkoj banci se već popeo na 2 .400.000 KM. Upravna zgrada ima u osnovi 623 m2, a ima četiri sprata. Sve skupa 2.492 m2 poslovnog prostora. Kad to izračunamo, dobijemo da je kvadratni metar poslovnog prostora iznosio fantastične 323 KM.
Sudija Draginja Đukićje na osnovu prodaje poslovnog prostora, odnosno poslovne zgrade uz halu donijela dala nalog katastru grada Banjaluke, odnosno Zemljišno- knjižnom uredu ovog suda da Euromotoru upiše pravno vlasništvo na nekretninu. Rješenje je dodonešeno 25. oktobra 2005., ali katastar nikad nije prebacio vlasništvo, što znači da zgrada nije postala vlasništvo Euromotora. Takva situacija je dočekala i stečaj.
Među povjeriocima u stečaju pojavljuje se i Euromotor i daje svoje potraživanje u ukupnom iznosu od 2.429.988,23 KM. To se u poslovnim knjigama vodilo kao dug prema Euromotoru koji je kupio hipoteku od Nove banjalučke banke.
TAJNA PRESUDA I SKIDANJE PARA SA RAČUNA
Novi problem s Euromotorom nastao je u razvrstavanju kategorije dužnika. Pošto je hipoteka stavljena samo na tu zgradu koju je kupio Euromotor i koja nije bila predmet prodaje i stečaja, Euromotor je po zakonu o stečaju svrstan u opšti isplatni red, kao i sve potražioci, a tu odluku je potpisao i stečajni sudija.
Euromotor se žali jer traži da bude hipotekarni potražilac. Prvo, pravi tužbu da se dokaže da li je hipotekarni ili povjerilac opšteg isplatnog reda. Kao hipotekarni povjerilac ima pravo na stopostotno namirenja, odnosno namirenja koliko je procijenjena hipoteka. Međutim, ta hipoteka ne postoji u dokumentima Jelšingrada AD u stečaju. Ni na jednom objektu nema hipoteke Euromotora, osim na toj zgradi u koju su oni već ušli. Međutim, ta zgrada nije uopšte bila predmet stečaja.
Otvoren je novi sudski proces gdje Okružni privredni sud treba da odluči da li je u pitanju hipotekarni ili povjerioc opšteg isplatnog reda. Sudski proces je odložen u nekoliko navrata, te je imao nekoliko ročišta.
Bez obzira na proces koji se vodio u privrednom sudu, umiješao se i Osnovni sud u Banjaluci, tačnije sudija Nebojša Pejović, koji iako je znao da već postoji otvoren proces po tom pitanju, sam presuđuje da je Euromotor hipotekarni povjerilac i nalaže odmah bankama na kojima se nalazi deponovani novac Jelšingrada FAM u stečaju, a koji je dobijen prodajom fabrike od strane Vlade RS da se sredstva sa tog računa skinu i prebace Euromotoru. To je urađeno u par tranši i do 19.marta 2012,godine je 1.890.000 KM skinuto i prebačeno Euromotoru. Sudija Pejović o svojoj presudi nije obavjestio ni stečajnogi upravnika, ni Odbor povjerilaca, a ni stečajnog sudiju Milijevića.
Radnici Jelšingrada za ovo su saznali preko Komercijalne banke, koja je obavijestila stečajnog uprvnika Aleksu Nježića da su blokirana i sredstva koja je imao na raspolaganju za vođenje sudskih postupaka.
Desilo se da Komercijalna banka na kojoj Jelšingrad AD u stečaju ima otvoren i na kojoj Jelšingrad ima dio sredstava koja su ostavljena za vođenje poostupaka u stečaju, obavještava stečajnog upravnika da su mu sredstva zamrznuta. Do trenutka kad se saznalo za presudu, sa računa Jelšingrada je već skinuto 1,5 miliona KM, a u međuvremenu je skinuto još 400.000 KM. Prema saznanjima Novog talasa, žalba Jelšingrada je negdje izgubljena u sudu. Ne nalazi se u pisarnici, a nije stigla do predsjednika suda, što znači da stoji u nečijoj ladici.
U međuvremenu, radnici Jelšingrada čekaju presudu pred Privrednim sudom
Stečajni upravnik Fabrike alatnih mašina “Jelšingrad” Banjaluka Aleksa Nježić rekao je da očekuje da će u nastavku glavnog ročišta po tužbi banjalučke firme “Euromotor” protiv ”Jelšingrada” pred banjalučkim Okružnim privrednim sudom biti razmotren nalaz vještaka, a zatim i donesena konačna presuda u ovom predmetu.
Nježić je izjavio da priznata potraživanja “Euromotora” iznose oko 2,5 miliona KM, ali da su do sada sa sudskog depozita u korist “Euromotora” skinuta sredstva od oko 1,4 miliona KM.
Pravni zastupnik “Euromotora” Zoran Bubić rekao je novinarima da je to preduzeće u ovom sudskom postupku jedan od ”ojađenih” povjerilaca bivše firme FAM “Jelšingrad”, koja je u stečaju.
Bubić je istakao da priznato potraživanje “Euromotora” iznosi 2,5 miliona KM i da je sada glavni predmet ovog spora da li će taj iznos naplatiti u opštem isplatnom redu prema stečajnim pravilima gdje bi “Euromotor”, umjesto 2,5 miliona KM, ostvario 200.000 do 300.000 KM, ili će se to potraživanje namiriti po osnovu razlučnog prava u kojem bi se “Euromotor” namirio u cijelosti.
Član Odbora povjerilaca FAM “Jelšingrad” Jovan Knežević rekao je da nije puno očekivao od suđenja, koje je ocijenio kao “potpunu farsu”.
“Uputićemo dopis Vladi Republike Srpske da nas zaštiti od ovog nasilja, jer su se ljudi iz `Euromotora` namirili sredstvima i prije suđenja, zbog čega mogu odgađati ročišta dok god to žele, a nisu ostvarili pravo da skinu u svoju korist sa depozita 1,4 miliona KM”, istakao je Knežević.
Knežević je napomenuo da su se radnici FAM “Jelšingrad” odrekli 80 odsto sredstava u ime novog preduzeća i kupca, ističući da se neće odreći 20 odsto sredstava i dozvoliti takvo ponašanje bivših direktora FAM “Jelšingrad” koji su dizali kredite i trošili novac, a sad su članovi “Euromotora” Banjaluka.
“Samo radnici `Jelšingrada` štite interese preduzeća, zbog čega ćemo tražiti da se izvrši revizija i vidi kako je moguće da direktori koji su bili predstavnici FAM `Jelšingrad` uopšte ne štite interese te firme”, zaključio je Knežević.
NEPLAĆENI RAČUNI EUROMOTORA
Jelšingrad vodi sa Euromotorom još jedan spor, zato što Euromotor nikada nije plaćao Jelšingradu za korišćenje vode, struje i ostalih komunalija.
Međutim, ni rukovodstva Jelšingrada nije slalo fakture Euromotoru. Novi talas saznaje da je Euromotoru stigao samo jedan dopis iz Jelšingrada, a koji je uputio nekadašnji zamjenik direktora Nenad Carević. Vrijednost te fakture je iznosila 150.000 KM, koju Euromotor nikad nije platio i tako je dočekan stečaj.
Stečajni upravnik Nježić je pokušao da se dogovori oko isplate duga, ali nije uspio, ali im je odmah prvi mjesec nakon stupanja na dužnost poslao fakturu za električnu energiju. I oni su u stečaju redovno plaćali struju da bi se u jednom trenutku odvojili i uzeli svoj sat, ali na drugo brojilo koje je pripadalo Jelšingradu.
Ni tu nisu plaćene komunalije, sami su se priključili, a radnici Jelšingrada se pitaju ko je to omogućio.
PRSTI PETRA DUŠANIĆA I NJEGOVE EKIPE?
Plejada likova koji su se pojavili oko priče između Euromotora i Jelšingrada donosi sasvim novu dimenziju na cijeli slučaj.
Gostimir Ivanković, direktor Euromotora, javnosti je postao poznat nakon što je u banjalučkim firmama „Metal“ i „Građa“ došlo do sukoba akcionara skupljenih između klanova Petra Dušanića i Jove Vidovića. Ivanković, koji je i bivši direktor Metala, pripada Dušanićevoj grupi, , a obojica imaju udio u vlasništvu u firmama Niskogradnja“ a.d. Doboj i „Građa“ a.d. Banjaluka.
Ivankoviću i Dušaniću je zbog malverzacija prilikom kupovine akcija u „Građi“ zabranjeno raspolaganje imovinom tog preduzeća.
Ivanković se nalazi i na čelu Uprave prnjavorskog Prometa, još jedne firme čiji većinski udio u vlasništvu ima Kompanija Dušanić. Zanimljivo je da je ova grupa ljudi prošle godine za direktora Prometa imenovala Tomislava Vujinovića, bivšeg direktora Jelšingrada, ali su mali akcionari i radnici Prometa spriječili Vujinovića da stupi na dužnost.
S druge strane, Dušanić je zajedno sa Nabilom Fahmijem Abdel Shanidom (čovjekom koji se predstavlja kao vlasnik Euromotora) pokušao da kupi i većinski paket akcija u Fabrici mašina i dizalica Jelšingrad iz Prnjavora, ali je njihova ponuda odbačena kao neprihvatljivo niska.
Na spregu njih dvojice prije nekoliko godina, upozoravao je i nekadašnji predsjednik sindikata u Jelšingradu, Zdravko Čegar.On je rekao da tadašnji poslovni partneri `Jelšingrada` ne donose ništa dobro preduzeću i radnicima.
“Saradnja sa kompanijom LVD je nepovoljna za ‘Jelšingrad’. Osim toga izvjesni Egipćanin, Šahid, vlasnik firme ‘Euromotor’, u saradnji s kompanijom ‘Dušanić’ iz Prnjavora obavlja neke sumnjive poslove u ‘Jelšingradu’ bez potpisanog ugovora o saradnji”, tvrdio je Čegar.
I dok radnici Jelšingrada pokušavaju da spasu ono malo što je ostalo i da namire bar dio svojih potraživanja jer nisu dobili više 60 plata, rukovodioci koji su gurali preduzeće u ambis su uspjeli da se namire. Novca za isplatu radnika nema, ali je bivši direktor Živko Karalić uspio da izdejstvuje sudsku presudu po kojoj fabrika mora da mu isplati njegove zaostale plate u iznosu od 36.000 maraka. Radnici navode da su, poput bivšeg direktora, slične presude uspjeli da izlobiraju još neki bivši rukovodioci.
PRESUDE SUDIJE PEJOVIĆA
Presuda o blokiranju računa Jelšingrada iskidanje sredstava je još jedna od čudnih odluka sudije Nebojše Pejovića. Ono što daje kontraverze cijeloj priči je činjenica da Pejović presudu nikome nije proslijedio, a radnici Jelšingrada ne znaju šta se desilo ni sa žalbom koju su uputili predsjedniku Osnovnog suda u Banjaluci.
Ovo nije prvi put da je Pejović optuživan za sakrivanje presuda. Advokat Milan Romanić je prošle godine, takođe optužio Pejovića da je čuvao u ladici žalbu o deložaciji Romanićevog klijenta iz banjalučkog Šoping centra.
– Žalbu je držao u fioci sve do avgusta ove godine, a deložaciju je uradio u julu, što je potpuno nezakonito! Zbog toga smo protiv sudije podnijeli disciplinsku i krivičnu prijavu”, istakao je advokat Romanić.
Zamjerke na rad Pejovića iznio je i Dževad Haznadar, vlasnik preduzeća “Domet”, koji tvrdi da je mu nezakonito oduzeta imovina, procijenjena na 2,7 miliona KM u Glamočanima u opštini Laktaši On je za izvršnog sudiju u ovom sporu Nebojšu Pejovića rekao da je radio protivno zakonu te da se zbog toga njegov advokat nije ranije mogao žaliti na odluku, a da je i Helsinški komitet za zaštitu ljudskih prava u Sarajevu ustanovio da su njegovi navodi o neregularnosti sudskih odluka istiniti.
Pejović je presudio i u slučaju prodaje kompletne imovine Zuhde Merdžića, povratnika u Banjaluku. Merdžićeva imovina je procijenjena na 134.000 KM da bi se isplatio dug od 42.083 KM.” U svojoj odluci o prodaji sudija Nebojša Pejović navodi: “Protiv ovog zaključka nije dozvoljen pravni lijek”!?
Vezan tekst:
Jelšingrad- Još jedno obećanje