U tvornici Dalekovod Rudanka kod Doboja nakon neisplaćivanja plata i štrajka radnika došlo je do situacije da su poslodavci iz Zagreba i poslodavac iz Dalekovoda napravili spisak viška radnika od 63 radnika i da su ih poslali na prinudni godišnji odmor.
Poslije toga, ti radnici odrađuju otkazni rok onoliko koliko je po svakom radniku sleduje, a nakon toga oni su višak, dok se u cijelom procesu ne gleda ukupan radni staž radnika sa liste, koliko ko ima godina i koliko ima radnog staža u firmi.
Ostatku radnika napravljena su nova rešenja sa novom sistematizacijom i novim koeficijentima koji su drastično smanjeni.
Tako jedina firma na području Dobojske regije ide u propast,a naša Vlada o tome ništa ne zna ili ne reaguje, a znali su tu firmu prodati za 500 hiljada KM.
Riječ je o firmi koja je prije rata brojala skoro 1000 radnika i koja je imala asortiman proizvodnje od ski liftova, dalekovodnih stubova, rasvjetnih stubova, mobilnih stubova, odbojnih ograda za auto puteve. Firma je radila na materijalu sa kojim su se pravile hale, imala je usluge cinčarenja. Između ostalog ona je imala najveću cinkaonu u regiji koja i dan danas ima proizvodne hale na površini oko 100 duluma zemlje sa rekonstruisanom halom za nove mašine za cinčanje, koje se samo trebaju instalirati.
Ova firma ima mašinski park za proizvodnju najboljih dalekovodnih stubova u okruženju, najveću Apkant presu u regiji koja može da savija limove dužine 12 metara i ostale mašine za održavanje proizvodnog procesa.
Eto kakva smo mi država i koliko je država i vlast zainteresovana da sačuva ovakvu proizvodnu fabriku da proizvodi i da pocinčava robu i da radnici mogu da žive od svog rada da ne idu na ulicu.
Nadam se da će ovu moju poruku pročitati neko koga treba da boli što u ovoj državi radnici, borci invalidi koji rade u ovakvoj firmi, koji mogu da žive od svoga rada, moraju da idu na ulicu i da ostanu bez posla.