Cijene peleta su više od 500 KM po toni, proizvođači tvrde da su se
fokusirali samo na domaće tržište, trgovci da nisu digli cijene, a sve
veći broj građana odlučuje se vratiti na ugalj i drva.
Kompanija Woodland iz Drvara 15. septembra je prestala izvoziti pelet
kako bi zadovoljila potrebe domaćih kupaca. Međutim, susreću se s nizom
problema.
“Problem nam stvara što drugi peletari obećavaju ljudima pelet i umjesto
da ispoštuju dogovor, oni ga izvoze”, kazali su nam iz kompanije
Woodland.
Situaciju su, tvrde, maksimalno iskoristili trgovci koji su kupili pelet
po vansezonskim, nižim cijenama, a prodaju ga po znatno višim.
“Naručili su u julu i augustu i plaćaju po cijenama koje su tada bile
aktuelne, a prodaju ga po 400-500 KM. Trgovci i sada traže pelet, ali se
trudimo da ga prodajemo samo krajnjim kupcima koji imaju male peći.
Također, susrećemo se i s visokim cijenama sirovine, jer vlasnici pilana
zbog visokih cijena u trgovinama misle da i proizvođači prodaju pelet
po visokim cijenama. Kod nas je veleprodajna cijena peleta 330 KM plus
PDV”, navodi Budimir.
Iz kompanije Hifa tvrde da nemaju zalihe peleta i da ga uvoze, a da je
cijena po kojoj ga prodaju formirana isključivo na principima tržišne
ekonomije.
“Svi ozbiljniji prometnici peletom su prisiljeni uvoziti pelet kako bi
ispoštovali potpisane ugovore i snabdjeli svoje kupce. Smatramo da je
takvo djelovanje dovelo do jačanja ponude i zaustavljanja daljnjeg rasta
cijena peleta na bh. tržištu. Smatramo da bilo koja firma pojedinačno
ili udruženo ne može napraviti nestašicu peleta i stvoriti vještačku
krizu ovog energenta u BiH. Treba znati da je slična situacija i u
susjednim državama, kao i u Zapadnoj Evropi. Posrtanje pojedinih
proizvođačkih giganta u EU je dovelo do problema na tamošnjem tržištu,
uz neizbježne refleksije i na Balkan te se u zemljama regiona odvija
sličan scenarij kao u BiH. Dakle, moramo znati da peleta nema dovoljno
ni u Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji i drugim zemljama”, tvrde iz
kompanije Hifa.
Nema podataka od uvezenom peletu
Iz Woodlanda ističu da je povećanje cijena loša reklama te da bi
novonastala situacija mogla dovesti do masovnog uvoza jeftinijeg i
lošijeg peleta koji će se na domaćem tržištu prodavati po visokim
cijenama. Vanjskotrgovinska komora BiH nema podatke o uvezenom peletu
jer on, kako tvrde, spada u kategoriju otpadaka od drveta i nije ga
moguće razdvojiti od iverala ili pilote.
“Problem je što niko nije skladištio pelet, savjetovali smo kupcima da
kupuju u maju, junu i julu, kada je i cijena povoljnija, ali svi čekaju
zimu. Imali smo ponudu da uvezemo pelet iz Bugarske i Ukrajine, ali
nismo htjeli riskirati. Ne znamo kakav je taj pelet i sami sebi bismo
napravili štetu ukoliko je lošeg kvaliteta”, kažu iz Woodlanda.
Iz kompanije Senigor tvrde da ne zarađuju na peletu koji prodaju,
odnosno da na toni uzimaju samo 20 KM kako bi djelimično pokrili
troškove prijevoza.
“Trenutna cijena peleta u Senigoru iznosi 440 KM po toni s PDV-om i
prijevozom na teritoriji Kantona Sarajevo. Međutim, imamo minimalne
količine, pošto je ogromna potražnja. Nabavna cijena koju plaćamo
proizvođačima je 420 KM i mi na tu cijenu dodajemo 20 KM. Nismo
lagerovali količine i sada nas je stvarno stid da kažemo kupcima da je
cijena peleta 500-600 KM, a prije nekoliko mjeseci je bila 300 KM. Jedno
vrijeme smo bojkotovali proizvođače kada su digli cijene, ali smo
odlučili da je ipak korisnije da prodajemo po našoj nabavnoj cijeni uz
malu korekciju za dodatni trošak transporta koji imamo da odvezemo na
adresu naših kupaca”, kazao nam je izvršni direktor Senigora Alem
Omerhodžić.
Bh. pelet zbog kvaliteta tražen na stranom tržištu
Tvrdi da trenutno prodaju samo pelet domaćih proizvođača jer se u većini
slučajeva proizvodi ili sastoji od bukovog drveta, dok se strani pelet
uglavnom pravi od manje kaloričnog drveta i samim tim je lošijeg
kvaliteta.
“Međutim, zbog nedostatka količina i bezobrazne cijene bit ćemo
primorani da uvezemo određenu količinu peleta po nižoj cijeni. Smatram
da mnogi proizvođači kopaju sebi jamu s abnormalnim povećanjem cijena
peleta pred sezonu, ne uzimajuću u obzir potencijalne dugoročne
posljedice svojih poslovnih odluka. Zakon ponude i potražnje je osnovni
razlog povećanja cijene peleta na lokalnom tržištu. Pelet proizveden u
BiH je mnogo kvalitetniji od peleta koji se proizvodi u drugim evropskim
zemljama i zbog toga je naš pelet tražen na tržištu Italije, Austrije i
drugih zemalja, a to su tržišta koja su spremna da plate pelet po mnogo
višoj cijeni nego što su stanovnici BiH u mogućnosti”, ističe
Omerhodžić.
Smatra da se u cijelu priču trebaju uključiti nadležne institucije, jer
je na slobodnom tržištu teško uvesti bilo kakve restrikcije ili
limitirati cijene.
“Vjerujem da je proizvodnja peleta ogromna prilika za BiH da razvije
masovnu proizvodnju i osigura vlastitu metodu toplifikacije naših
domova. Masovna proizvodnja peleta bi bila idealno rješenje za problem
toplifikacije, kao i čišćenja mnogih degradiranih šuma. U tom smislu
mislim da je potrebno da se resorna ministarstva zaduže za kreiranje
plana i poticaja prema proizvođačima peleta”, navodi izvršni direktor
Senigora.
Ipak, uprkos visokim cijenama zaključuje da je pelet, kao ekološki
prihvatljiv proizvod, i dalje jedan od ekonomičnijih proizvoda za
zagrijavanje domova, ako se uporedi s cijenom električne energije ili
plina.