Suština zakona jeste, da osim akcize na naftu i naftne derivate, na svaku litru nafte plaća se putarina koja iznosi 0,15 KM kao i posebna namjenska putarina koja je uvedena od jula 2009. godine. Tada je ta putarina iznosila 0,10 KM, ali je od 1. februara 2018. godine povećana za još 0,15 KM, i trenutno iznosi 0,25 KM.
Zakon propisuje da će se prikupljena sredstva od posebne putarine koristiti za izgradnju autocesta i izgradnju i rekonstrukciju svih drugih vrsta puteva
Obećanja prilikom usvajanja ovog zakona tada nije manjkalo, govorilo se o hiljadama novih radnih mjesta, o novim investicijama, o prosperitetu, pa čak i o povećanju nataliteta. Skoro nevjerovatni argumenti izvlačili su se kako bi se javnost uvjerila da je Zakon o akcizama prijeko potreban.
Dio zvaničnog objašnjenja zbog čega je trebalo uvesti novi namet na gorivo je i sljedeći:
“Stoga ne bi bilo utemeljeno da se uvećanje akciza i cestarina posmatra kao udar na stanovništvo, jer cilj zbog kojeg se uvodi u potpunosti opravdava razloge uvođenja, a navedene prednosti koje izgradnja ove vrste infrastrukture nosi sa sobom ukazuju na to da je realno očekivati poboljšanje standarda stanovništva kroz nova zapošljavanja, stvaranje novih prihoda, izgradnju dodatne infrastrukture u vidu izgradnje vrtića, škola, bolnice, domova za stare i iznemogle osobe i drugo, i u krajnje očekivani rast standarda stanovništva će možda potaknuti i natalitet, što je izuzetno važno za BiH s demografske tačke gledišta”.
Međutim, daleko je ova zemlja od prosperiteta, umjesto rasta nataliteta, imamo ljude koji nemilice odlaze iz ove zemlje, koje je samo pandemija mogla usporiti u namjeri da zauvijek napuste ove prostore. Imamo veće cijene, koje dodatno povećavaju budžete.
Šest godina nakon početka primjene famoznog zakona o akcizama imamo stidljiva otvaranja novih trasa autuputeva.
Po osnovu akciza od 2006. do 2023. godine ukupno je prikupljeno 8,4 milijarde KM, a po osnovu putarine i namjenske putarine koja se koristi za izgradnju autoputeva, prikupljeno je ukupno 7,1 milijarda KM. Podaci su ovo Ministarstva finansija i trezora BiH, koje su nedavno objavile Nezavisne novine.
UIO BiH je samo u 2023. godine prikupio i prihode po osnovu akciza na naftu i naftne derivate u ukupnom iznosu od 394,8 miliona KM. Sav taj novac je raspoređen Federaciji BiH, Republici Srpskoj, te Brčko distriktu prema koeficijentima koje usvaja Upravni odbor UIO BiH.
Struka je upozorovala da se na ovakav način ( kroz aktuelni zakon o akcizama) neće pokrenuti cestogradnja već da će se ponovo opet podizati kredite, ili potpisivati koncesioni ugovori, što se i potvrdilo.
Problem koji se često zaboravlja jeste da se većina prikupljenog novca kroz razne namete na gorivo usmjerava u tekuću budžetsku potrošnju, a manji dio na namjenske podračune. Evo kako stoje stvari sa namjenskim računima.
Po podacima objavljenim krajem prošle godine, na računu Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine leži neiskorištenih 245 miliona maraka prikupljenih po osnovu putarina za izgradnju autoputeva.
Iz UIO BIH tada je rečeno da od februara 2018. je na snazi privremena odluka o raspodjeli oko putarina, i to po koeficijentu 59 posto FBiH, 39 posto RS i 2 posto Brčko distriktu, dok se 10 posto dnevno prikupi sredstava svaki dan ostavlja na taj poseban predračun.
“Iz tih sredstava će se vršiti poravnanje kada Upravni odbor usvoji konačnu metodologiju za raspodjelu prihoda od putarina. S obzirom da od 2018. do danas nije usvojena konačna metodologija za raspodjelu prihoda od putarina na posebnom podračunu se nakupilo 245 miliona KM” rečeno je iz UIO BiH.
Ono što imamo u BiH , umjesto prosperiteta i nataliteta, jesu ogromna zaduženja, beskonačna poskupljenja, odlaske ljudi i zatrovani politički prostor.
Šest godina nakon uvođenja zakona o akcizama u Bosni i Hercegovini, rezultati nisu onakvi kakvi su bili obećani. Umjesto obećanog prosperiteta, novih radnih mjesta i povećanja nataliteta (!!!) , zemlja se suočava s masovnim odlaskom stanovništva, povećanjem cijena i skromnim napretkom u izgradnji cestovne infrastrukture.
Iako su prikupljene značajne sume novca kroz akcize i putarine, veći dio tih sredstava nije usmjeren na namjenske projekte, već u tekuću budžetsku potrošnju. Osim toga, postoji veliki iznos neiskorištenih sredstava namijenjenih za izgradnju autoputeva. Zakon o akcizama u BiH, umjesto da pokrene očekivani ekonomski i socijalni razvoj, doprinio je dodatnom teretu za građane i stagnaciji u razvoju zemlje.