Zvanične statistike pokazuju da je ova zemlja uspjela
istorijski suvereno prikupiti najviše poreza do sada. To je posljedica toga da
su građani kroz plaćanje većih cijena punili budžete kao nikada. Jer prihodi od
indirektnih poreza čine najveći postotak prihoda u strukturi budžeta. To je ta
osnovna veza.
Ali krenimo redom.
Obaramo rekorde u plaćanju poreza
Uprava za indirektno oporezivanje u januaru 2024. godine
prikupila je 869 miliona KM indirektnih poreza, što je za 68 miliona KM ili
8,42 % više u odnosu na januar 2023. godine kada je prikupljeno 801 million
KM.
UIO je u januaru 2024. godine privredi vratila 168 miliona
KM povrata PDV-a, pa su neto prihodi koji su otišli u raspodjelu korisnicima u
januaru 2024. godine, a to su država, entiteti i Brčko distrikt, iznosili 700
miliona KM i veći su za 93 miliona KM u odnosu na prihode koje su sa
Jedinstvenog računa korisnici dobili u januaru 2023. godine
Raspodjela prihoda od indirektnih poreza vrši se u skladu sa
zakonom o uplatama na jedinstveni račun i raspodjeli prihoda, te u skladu sa
odlukama Upravnog odbora UIO o koeficijentima za raspodjelu prihoda entitetima.
Tako je u januaru 2024. godine za finansiranje državnih institucija sa
Jedinstvenog računa UIO raspoređen iznos od 83 miliona KM. Ostatak prikupljenih
prihoda raspoređen je entitetima i Brčko distriktu i to na način da je
Federaciji BiH doznačeno 378 miliona KM, Republici Srpskoj 212 miliona KM i
Brčko distriktu 21 miliona KM.
Podsjetimo, da je naplata prihoda od PDV-a prvi put
premašila 10 milijardi maraka. Tačnije, u petak 08.12.2023. godine na
Jedinstveni račun UIO ukupno je prikupljeno 10.050.302.619,68 KM. Riječ je o
prihodima od PDV-a, akciza, carina i cestarina. Prema trendovima u naplati
prihoda od indirektnih poreza do kraja 2023. godine očekuje se da će UIO
prikupiti oko 10,6 milijardi KM. U toku cijele 2022. godine ukupno je
prikupljeno 9 milijardi i 926 miliona KM.
Bez obzira na ove istorijske brojke i srušene rekorde, u
Bosni i Hercegovini njeni građani ne osjećaju da je država sve bogatija. Mnogi,
pogotovo oni sa nižim primanjima, su sve u težoj poziciji da pokriju rastuće
troškove, kako za osnovne namirnice, tako i za režije, jer te stvari čine
najveći dio kućnog budžeta. A domaćim političarima je svejedno.
Zaduženja naša nasušna
I 2023. baš kao i 2022. godina biće upamćene po inflaciji
koja je osiromašila građane, a obogatila budžete. Odnosno političare. A trenutno vlast kupuje građane sa sitnišom,
i da paradoks bude još veći, nastavljaju se zaduživanja.
Podsjetimo, Narodna skupština RS usvojila je krajem prošle
godine odluke o dugoročnom i kratkoročnom zaduženju u ovoj godini. Tako je
planirano maksimalno dugoročno zaduživanje za 2024. godinu u iznosu do
951.700.000 KM- na domaćem tržištu 141.700.000 KM i na međunarodnom tržištu
810.000.000 KM.
Kada je riječ o maksimalan iznosu stanja kratkoročnog duga u
2024. godini isti ne može biti veći od 337,85 miliona KM.
Napomenimo i to da se
Vlada RS prošle godine zadužila 17 puta, a ukupno je putem trezorskih zapisa i
obveznica prikupila 785 miliona maraka.
Cijene sve veće – ima li kraja?
Na jednoj strani enormni prihodi od poreza, na strani drugoj
sve siromašniji građani, sve skuplje cijene osnovnih životnih namirnica. Je li
to realnost u kojoj živimo?
Suočavamo se sa poskupljenjima na svim nivoima. U toku 2023.
godine došlo je do skoka cijene struje plina ( doduše ne toliko kao u zemljama
EU), ali ono što jeste najproblematičnije većini građana, enormno je poskupila
hrana. Koja poskupljuje i u 2024. godini ( o tome nešto kasnije).
Kako je na svom FB profilu objavio ekonomski analitičar
Faruk Hadžić, inflacija je značajno usporila tokom 2023. godine, dostižući
prosječni nivo od 6,1%.
“Ipak, u kategoriji hrane, cijene su rasle brže u
odnosu na opći indeks i to 10,7%. Usporavanje inflacije ne znači da je došlo do
pada cijena, već samo da su cijene rasle sporije u odnosu na 2022. godinu”
naveo je Hadžić na svom FB profilu.
Nadalje, mogućnosti da se građanima makar malo pomogne,
domaći političari propustili su tokom prethodne dvije godine kada je kroz
parlamentarnu proceduru upućen prijedlog za privremeno ukidanje akciza te za
diferenciranu stopu PDV-a. Borba za niže cijene trajale su više od 400 dana.
Kao odgovor na rast troškova života vlasti i u Republici
Srpskoj i u Federaciji BiH su se odlučile na mjere “zaključavanje
cijena” (FBiH) ili “0 posto marže” (RS). Iako na prvu zvuči kao
mjera koja će zaista pomoći najsiromašnijim, radi se o populističkoj mjeri koja
teško može da “dobaci” u smislu velikog efekta na inflaciju. Pa i
zvanični podaci govore da nikakvog efekta to nije bilo. Na drugu stranu,
ljudima koji su zaista u potrebi treba pristupiti sistemski , pomoći im na
drugačiji način, kroz brojne olakšice, a ne samo tako što će im u prodavnici
poskupjeti pašteta ili pileći parizer.
Veće minimalne plate u RS – posljedice već osjetimo, jesu
li opravdane?
Teret inflacije pao je na obične građane i potrošače a ne na
državu.
Sa prvim februarskim danima Republiku Srpsku zadesio je novi
talas poskupljenja, ali i otpuštanja radnika u određenim djelatnostima. Takva
je situacija na terenu a kao jedinog krivca za ovakvo stanje poslodavci upiru u
Vladu Republike Srpske i odluku da sa 750 na 900 KM poveća iznos minimalne
plate. Da će doći do povećanja cijena upozoravalo je i Udruženje trgovaca
Republike Srpske , koje je, , doduše, kalkulisalo sa prvobitno zamišljenim
iznosom nove minimalne plate u RS od 1050 KM, koji je predložio Predsjednik
Republike Srpske.
Oni su tada analizirali stanje za 2024. godinu (ponavljamo,
sa iznosom plate od 1050 KM a ne 900 KM) te utvrdili da će doći do povećanja
cijena artikala koji nisu ograničeni maržom i do 20 posto kako bi se dostigao
iznos potreban za isplatu plata.
Vratimo se na početak priče. Vlastima odgovaraju veće cijene
i veće plate, u to nema nikakve sumnje. Nema nikakvog društvenog bunta. Niko ne
reaguje, pa tako dok je parola “ćuti, dobro je”, neće ni biti nikakve
reakcije vlasti. Već se hvalimo rekordnim prihodima za januar, nema sumnje da
će istorijski biti oboreni i iznosi za februar.
Srpska info je danas objavila kako je, prema nezvaničnim
informacijama, “prevagnula želja ministarke finansija Zore Vidović i
premijera Radovana Viškovića da na ovaj način (povećanjem iznosa minimalne
plate) obezbijede veći prihodi u budžet po osnovu poreza i doprinosa”. Istovremeno ovaj list se pita da li je nedavno
održani sastanak Predsjednika RS sa poslodavcima, gdje se razgovaralo
o efektima minimalne plate po ekonomiju Srpske, zapravo pokazatelj da nije imao
prave informacije u vezi sa ovim, mada je nakon sastanka Milorad Dodik bio
izričit da se minimalna plata smanjivati neće.
Podsjetimo, veće plate znače veće prihode po osnovu
uplaćenih doprinosa, a veće cijene (zbog rasta minimalnih plata) podrazmijevaju
veće prihode po pitanju indirektnih poreza. Računica jasna.
Poslodavci i dalje smatraju da iznos treba smanjiti na 800
KM.
Oni su i ranije upozorili su da će povećanje minimalca na iznos od 900 KM
ugasiti desetine hiljada radnih mjesta.
„Već imamo kompanije koje su počele otpuštati, a neke
najavljuju otpuštanje radnika. Najugroženiji su oni koji su najsiromašniji
poslodavci, a oni se nalaze u nerazvijenim mjestima. To će biti veliki udar za
ta mala mjesta“, rekao je za Federalnu TV Saša Trivić, predsjednik Unije
poslodavaca RS
Dizanje cijena – do kada?
Na drugu stranu jesu li zaista efekti povećanja iznosa minimalnih
plata toliki da je momentalno moralo doći do poskupljenja?
Ako pitamo potrošače, poskupljenja nisu opravdana.
Murisa Marić, izvršna direktorka prijedorskog Udruženja za
zaštitu potrošača “Don” rekla je u izjavi za Srpska info da povećanja cijena
nisu opravdana jer nisupovećane cijene žitarica, brašna, goriva, električne
energije, sve ono sa čim svoje poskupljenja pravdaju pekari.
„Nije došlo do tih povećanja, ali su oni podigli cijene.
Mislim da ovdje ima puno posla za inspekciju. Na primjer, treba se znati koliko
mora da iznosi gramaža kifle, hljeba, bureka, kolika količina mesa treba da
bude unutra da bi opravdali ovako visoke cijene. Jedna pekara je podigla cijenu
hljeba sa 1,8 na 2,19 KM, a on teži 300, 400 grama. Svi znamo koliko košta
kilogram brašna. Cijena jogurta koji se prodaje u pekarama previsoka u odnosu
na nabavnu“ rekla je Marić.
Ekonomista Igor Gavran kaže za BUKU da je Vlada Republike Srpske pogriješila
što je neozbiljno pristupila povećanju minimalne plate bez dovoljnih analiza i
podataka kojima bi moglo jasno pokazati troškove rada i dobit onih koji sada
moraju povećati plate.
“Time bi prikazali koliko njih to može učiniti bez
podizanja cijena jer im to raniji nivo dobiti omogućava, odnosno nije ugroženo
njihovo poslovanje nego samo privatni interes vlasnika. I naravno da se
identifikuju oni pošteni poslodavci koji stvarno posluju na granici opstanka i
eventualno zaslužuju neki oblik podrške ili olakšica kako bi zadržali radnike i
adekvatno ih platili” kaže Gavran za BUKU.
Što se tiče povećanja cijena Gavran smatra je tu ista
situacija kao i kod svih ostalih povećanja cijena u prethodnom periodu.
“Pojavi se dodatni trošak ili čak sama najava dodatnog
troška za jedan mali dio privrede, a čak i taj mnogi u tom dijelu na koji se
odnosi ga mogu apsorbirati bez podizanja cijena ako žele (smanjiti svoju dobit
ili učiniti poslovanje efikasnijim), ali umjesto toga većina privrede
automatski digne cijene koristeći isti izgovor bez obzira da li su imali
realnog i opravdanog razloga i da li je to bila jedina opcija. I još uz to
cijene često povećaju iznad svih granica koje dodatni trošak može objasniti. To
smo iskusili i početkom rata u Ukrajini i tokom perioda rekordne inflacije
izvan BiH i maltene svaki put kada se pojavi bilo kakva promjena na
tržištu” ističe naš sagovornik.
On kaže da kada se desi suprotno onda smanjenja cijena nema.
“Vjerujem da postoje slučajevi u kojima je zaista teško
prilagoditi se novim iznosima minimalne plate, ali apsolutno ne vjerujem da su
ovako masivna poskupljenja i u ovolikom obimu opravdana. Vlasti bi svakako
mogle reagirati i utvrditi zloupotrebu položaja ali bojim se da neće iz
najmanje dva razloga: odgovara im da se poslodavci “naplate” od potrošača
umjesto sa traže od njih pomoć i svaki rast cijena povećava i javne prihode
(prije svega od PDV-a)” zaključuje naš sagovornik.
Jasno je da situacija s rastom minimalne plate u Republici Srpskoj i posljedičnim povećanjem cijena ne predstavlja samo ekonomski izazov, već i političku kalkulaciju. Vlastima, naime, ovakav razvoj događaja ide naruku, jer veće cijene znače i veće prihode od poreza, što dodatno puni državni i entitetske budžete. Ova situacija u kojoj rast plata dovodi do većih cijena, koje zatim rezultiraju povećanim prihodima od poreza, stvara privid ekonomske stabilnosti i rasta. Međutim, ovaj privid je na štetu prosječnog građanina, koji se suočava s rastućim životnim troškovima bez adekvatne podrške ili olakšica.
Odsustvo prave reakcije vlasti na ovu problematiku nije iznenađenje, već odraz strategije kojom se održava status quo, osiguravajući da se budžeti nastave puniti na uštrb standarda građana. Dok se ekonomske politike i mjere prezentuju kao koraci ka poboljšanju, stvarni efekti na životni standard većine ostaju po strani.