Zbog manjka
interesa učenika na upisu u srednje škole, ove školske godine neće biti
školovanja za armirače, krovopokrivače i izolatere, za mehaničare
alatnih strojeva, drvodjeljske tehničare, dok u školu neće niti novi
mljekari, šivači odjeće i tekstilci, mlinari i bačvari.
Djeca najviše žele u opće gimnazije, nakon toga u ekonomsku
školu, dok za navedena strukovna zanimanja ove godine nije bilo interesa
ni po pet učenika, koliko je minimalno potrebno za formiranje razreda.
Prekvalifikacija
S druge strane, kažu podaci koje je Novi list dobio
od Hrvatske obrtničke komore, prikupljeni na terenu širom Hrvatske,
obrtnicima nedostaje čak oko 20.000 radnika. Upravo im nedostaje
armirača, za kojeg u ovoj školskoj godini škole neće biti, treba oko
380, tesara 3.200, kao i 2.200 zidara, 250 fasadera, 400 instalatera
grijanja i klimatizacije, 200 plinoinstalatera, 250 vodoinstalatera, sto
bravara, isto toliko autoelektričara, 80 zavarivača, i tako redom.
Obrtnici su iskazali i nedostatak brojnih drugih zanimanja, ali bez
brojčane kvantifikacije.
‘Situacija se eventualno može popraviti prekvalifikacijom
nezaposlenih osoba. Međutim, prekvalifikacija košta, budući da osoba dva
puta prolazi proces školovanja. Stoga bismo svi zajedno morali poraditi
na popularizaciji tih zanimanja i stipendiranju učenika, kako bismo na
taj način pokušali povećati interes’, odgovor je Hrvatske obrtničke
komore na pitanje o potpuno praznim razredima za armirače,
krovopokrivače i druga zanimanja za koja školovanja ove godine neće
biti.
Stipendije
Kako ćemo bez školovanih krovopokrivača i izolatera, armirača…
odgovara Zlatko Prosinečki, vlasnik građevinskog obrta iz Zagreba,
inženjer građevine aktivan u strukovnim udruženjima i komisijama, pa
tako i kao predsjednik Komisije za majstorske ispite u građevini.
Nije dovoljno, kaže, na gradilištu nekog samo priučiti poslu, bez podloge koja se dobija u školama.
‘Školovanje je izuzetno bitno, jer radnik mora razumjeti zašto, i
kako nešto na terenu napraviti. Nažalost, u naše se škole u najmanjoj
mjeri upisuju djeca koja zaista žele raditi te poslove, a u većini
slučajeva to su djeca koja se upisuju zbog stipendije. Problem je,
međutim, što nakon završetka školovanja ne postoji nikakva obaveza
učenika da to stipendiranje i odradi. Naš će učenik kroz tri godine
školovanja spremati stipendiju sa strane, znam takve primjere, kako bi
si nakon mature kupio auto. Njemačka, s druge strane, izdašno stipendira
svoje učenike za ova, deficitarna zanimanja, no mladi će šegrt svoju
stipendiju od oko 1.400 eura mjesečno tamo poslije morati i odraditi’,
kaže Prosinečki za Novi list.