Nekadašnji predsjednik Republike Srpske i aktuelni predsjednik vladajućeg SNSD-a prije dva dana iznio je svoje viđenje ekonomske situacije u tom entitetu.
Njegova ocjena je da su životni standard i kvalitet života građana na istorijskom maksimumu.
„U Republici Srpskoj se nikad nije bolje živjelo nego što se živi danas“, izjavio je Dodik u ponedjeljak, 2. novembra.
Dodikova ocjena bila bi tačna jedino ako se odnosi na njega, njegovu porodicu i saradnike, smatra ekonomska analitičarka Svetlana Cenić.
„Pa on nikad bolje nije živio. Ja vjerujem da je on ubijeđen u to, jer njemu nikad bolje nije bilo, nikad nije imao više para, nikad nije imao više moći, tako da je njemu super. I vjerujem da je njemu najbolje u Republici Srpskoj. Jer tu je važan, tu ima pare, tu su bitni, neko ih nešto pita, ako ništa, ovi članovi stranke. A koliko poštovanja uživa, to je već druga stvar“, ocjenjuje Cenić.
U razgovoru za Buku kaže da je za procjenu kvaliteta života ostalih stanovnika Republike Srpske dovoljno pogledati statističke pokazatelje i vidjeti šta je u padu, a šta raste. Pri tome ukazuje na rast duga, uz pad zaposlenosti i izvoza.
„Onaj ko se hvali da je dobio kredit, stvarno ne znam šta bih mu rekla. Dobro da je dobio kredit, uskoro neće moći ni to“, smatra Cenić.
Ni ekonomistu Igora Gavrana Dodik nije uspio uvjeriti u svoje tvrdnje o kvalitetu života građana Republike Srpske.
„Riječ je o takvim nebulozama da ih je teško ozbiljno komentarisati. Jedini uzlazni trendovi u RS-u proteklih godina jesu rast cijena i troškova života, kao i iseljavanje stanovništva. Veliki broj građana uopšte nema redovna lična primanja, a statistički rast se velikim dijelom odnosi na javni sektor, a ne na ‘obične smrtnike’ zaposlene u privredi“, kaže Gavran.
Da li je rast ličnih primanja ublažio efekte inflacije?
Kao jedan od argumenata za tvrdnju da građani žive bolje, Dodik je naveo rast plata i penzija od deset odsto, u poređenju s inflacijom koja, prema njegovim riječima, iznosi između četiri i šest odsto. Međutim, koliko je takvo poređenje uopšte relevantno za procjenu stvarnog životnog standarda.
„Nije uporedivo jer, znate, inflacija je na inflaciju. Kada kažemo da je inflacija usporila, nemojte zaboraviti koliko je iznosila prošle godine. Dakle, inflacija se obračunava na već povećane cijene. Inače, on dekretom može da podigne plate“, kaže Cenić.
Podsjeća da je do rasta plata došlo i administrativnim povećanjem minimalne plate, dok povećanja primanja u javnoj upravi i na rukovodećim pozicijama u finansijskom sektoru utiču na rast prosjeka, koji ne mora nužno odražavati stvarnu kupovnu moć većine stanovništva.
Za Gavrana je poređenje nominalnog rasta primanja s ukupnom stopom inflacije pogrešno jer su cijene hrane i drugih osnovnih životnih potreba rasle znatno više. Ukupna stopa inflacije, objašnjava, obuhvata i brojne proizvode koje većina građana odavno ne može sebi priuštiti.
„A isti taj političar bukvalno ovih dana najavljuje novi rast cijena struje, uz promašena opravdanja kako je maltene grijanje na struju zločin koji treba kažnjavati“, kaže Gavran.
Je li broj automobila pokazatelj bogatstva ili samo privid boljeg života?
Kao još jedan pokazatelj dobrog životnog standarda Dodik je naveo broj automobila u Republici Srpskoj, tvrdeći da gotovo svako domaćinstvo ima putničko vozilo.
„Imamo 407.000 domaćinstava, a 414.000 putničkih automobila“, rekao je Dodik, dodajući da to građanima, osim mobilnosti i mogućnosti putovanja, omogućava i bavljenje privrednim aktivnostima.
Međutim, ekonomisti upozoravaju da broj registrovanih automobila sam po sebi ne govori mnogo o stvarnom bogatstvu stanovništva, a posebno ne o kvalitetu života.
„Ništa to ne govori. Neka pogleda kakvi su automobili, kojeg su kvaliteta i šta ko kupuje. Ali ja ne bih gledala automobile, ja bih gledala šta ko jede, kvalitet ishrane. Jer mi smo ono društvo, vrlo primitivno, u kojem je primitivizam nametnut kao model ponašanja. To je bahatost, primitivizam: daj da sjednem u auto, a to što nemam hljeba, odnosno nemam mesa da jedem ili jedem krompir i kuješće, to nije važno. Neka pogleda kakvi su redovi, kakvo je zdravstveno stanje, pa će i to biti jasno“, kaže Cenić.
Dodaje da broj automobila ne može biti relevantan pokazatelj ekonomskog blagostanja ako se ne posmatra zajedno s drugim pokazateljima, poput prihoda, potrošnje i kvaliteta života stanovništva.
Sličnog je stava i Igor Gavran, koji ukazuje na to da Republika Srpska ima veoma nepovoljan odnos broja novih vozila u ukupnoj prodaji, kao i izrazito star vozni park.
„Što se tiče automobila, RS je na dnu dna kada je riječ o udjelu novih vozila u ukupnoj prodaji, a prosječna starost vozila je tragična. Enorman broj vozila, posebno onih novijih i najskupljih, pripada organima vlasti i javnim preduzećima, tako da su i te statistike promašene za svrhu u koju ih on pokušava koristiti“, kaže Gavran.
Prema njegovoj ocjeni, Dodikovi argumenti ne nude stvarnu sliku ekonomskog položaja građana, već izdvajaju pojedinačne statističke pokazatelje kako bi se stvorio privid opšteg blagostanja.
„Jedino što je, izgleda, u svemu tome tačno jeste da većina građana RS-a vjeruje da je ovako, jer inače ne bi ponovo birali vlast koja uništava ekonomiju Republike Srpske i njihov životni standard“, zaključuje Gavran.