Cijene osnovnih životnih namirnica u pandemijskoj godini su značajno porasle, a ono što je najviše poskupilo u proteklom periodu je ulje i to za čak 50 posto.
Od početka godine, kada je cijena ulja još bila ispod dvije marke, do sada je ono poskupjelo na oko tri marke.
O novim poskupljenjima smo razgovarali sa predsjednicom Udruženja potrošača Klub potrošača Tuzlanskog kantona Gordanom Bulić, te Marin Bago iz Udruženja za zaštiti potrošača ''Futura'' Mostar.
"Uzročnika može biti više, ali ovako naše pretpostavke iz Udruženja potrošača su uglavnom vezane i kod većine ljudi. Sada kada posmatramo sve što se dešava oko nas i na tržištu, uglavnom vežemo za pandemiju, za pad neke opće aktivnosti o proizvodnji i prometu i naravno, za mogućnosti da oni koji rade sa robama koje su od velikog značaja, koje su strateške da jednostavno mogu da manipulišu sa tim robama", kazala je Gordana Bulić na početku razgovora za Source.ba portal.
Ističe da nije nikakvo čudo da osnovni prehrambeni proizvodi kao što su jestivo ulje, šećer, brašno, pa i meso, poskupe, te da su to ključni proizvodi u prehrani stanovništva.
"Što je najgore mi dosta tih proizvoda uvozimo, dakle nismo proizvođači. Proizvođači tih sirovina i proizvoda i uvoznici, jednostavno koriste priliku i diktiraju cijene na tržištu. Mi smo očekivali pad cijena ovih proizvoda u maju, jer sirovine od prošle godine moraju da se utroše, moraju da se skladišta pripreme za novu žetvu, međutim očito je došlo do izmiještanja tih roba na neka mjesta odakle se plasiraju i tu su povećane cijene", rekla je Bulić.
Kako kaže, s obzirom da smo mi uvoznici, prinuđeni smo da platimo te cijene.
"Mi smo uvoznici značajnih količina hrane za stoku, tako da sve se to automatski prenosi i na cijene mesa. Naravno, tome malo i doprinesu naši domaći ponuđači. Jednostavno, pandemija je mjesto gdje se igraju ogromne igre, gdje su mnogi i zaradili na pandemiji a nažalost sve te zarade i svi ti gubici idu na teret potrošača", ocjenila je Bulić.
Naglašava da imamo slobodno formiranje cijena, i da država nije u mogućnosti niti želi da interveniše u bilo kojem smislu, pa čak ni u smislu plasiranja robnih rezervi.
"Građani jednostavno moraju da kupe jestivo ulje od nekih pet feninga jeftinije, samo kupovanjem na mjestima gdje su i pet feninga jeftiniji natjerat ćemo ponuđače da se svedu na neki normalan konkurentski nivo. Treba vidjeti u dvije, tri, četiri prodavnice i kupiti ondje gdje je jeftinije i samo na taj način možemo da utičemo. Građanima se nekad čini kao otežavajuće, međutim to je vrlo jednostavno i vrlo brzo se te cijene pomjeraju na niže ukoliko naš izbor bude izbor jestivog ulja ne od 3,20 KM nego od 3,05 KM ili 3 KM", zaključila je predsjednica Udruženja potrošača Klub potrošača Tuzlanskog kantona Gordana Bulić.
Marin Bago iz Udruženja za zaštiti potrošača ''Futura'' Mostar kaže da se ključni problem nalazi tu već nekoliko godina.
"Dakle, mi uvozimo oko 80 posto hrane koju pojedemo. Mi kao zemlja ne kontrolišemo svoje tržište hrane i automatski ne možete puno utjecati ni na cijenu ni na kvalitet ni na količine. Jednostavno zemlja kada je tako osuđena na uvoz ona se puno ne pita. Tu je jasna stvar da je nedostatak državne strategije razvoja poljoprivrede, stočarstva, voćarstva itd", kazao je Bago.
Istakao je da svaka zemlja u Evropi, regionu i svijetu je u prednosti zato što subvencionira te važne oblasti, te na taj način upošljava ruralno stanovništvo, ostvaruje višak prihoda za mnoge ljude.
"Zemlja jedna normalna mora nahraniti samu sebe. Tako se na najbolji način kontrolira i cijena i kvalitet hrane. Kada se to uvozi mi ovisimo o svemu i svačemu i to je osnovni problem. Drugi problem je upravljanje robnim rezervama koja je kod nas zaista katastrofalna. Treći problem su odnosi sa trgovcima i sa tržnim centrima. Oni moraju prodavati domaću hranu, ali se tu vraćamo na prvi problem, šta će prodavati ako je ne proizvode, te ako država nije napravila most između trgovina i proizvođača hrane", zaključio je Bago.
Novinar: Ajdin Balićevac