Ocijenio je kako je tvrtku kad je otišao u mirovinu 30. travnja 2009. godine, ostavio na zdravim nogama, pozitivnog poslovanja i bez i jednog neizmirenog dospjelog duga.
Također se osvrnuo i na zamjenu stanova, otpremninu i nagrade, kazavši kako je odluku o zamjeni stanova, kao i odluku o nagradama donio Nadzorni odbor mostarske tvrtke, dok je odluku o otpremnini dobio po odlasku u mirovinu na osnovu Pravilnika Aluminija i Ugovora o radu.
Što se tiče poklona, Brajković tvrdi da su oni bili isključivo iz domena reprezentacije te da je o reprezentaciji odluku donosila Skupština dioničara.
Vjerojatno su procijenili da shodno ugledu Aluminija i i svjetskih firmi s kojima je radio nije primjereno donijeti 'drvenu čaplju' kao poklon, naveo je bivši direktor Aluminija.
– Nakon nekoliko godina stvaranja gubitaka dolazi Federalna financijska policija, pretpostavljam, da istraži razloge negativnog poslovanja u Aluminiju. Međutim, istraga Financijske policije je započela sa 1997. godinom, kako bi se dokazao navodni kriminal u Aluminiju od početka njegovog rada i mene kao navodnog nositelja 'kriminala' se neslućenom medijskom hajkom kroz niz godina u sarajevskim medijima, sa jasnom političkom podlogom, htjelo diskvalificirati – ističe Brajković.
Dodao je kako je jedino što je Financijska policija uspjela pronaći zamjena stana i troškovi reprezentacije.
– Ponosan sam što su mi to jedine 'greške' u mome skoro četrdesetogodišnjem radu u Aluminiju. Možda da nije bilo tih mojih 'grijeha' na računu bih ostavio 100 milijuna i nešto sitno KM – ustvrdio je Brajković.
Na kraju je zamolio javnost, ponajprije dioničare, kao i radnike da svoje napore, kako je kazao, usmjere na otkrivanje uzroka i pravih krivaca koji su napravili dug od 400 milijuna i potrošili 100 milijuna maraka zatečenih na računu Aluminija.