– U poljoprivredu sam se zaljubila još kao djevojčica, u četvrtom
razredu, kada sam s tatom prodavala povrće na pijaci. Do podne sam
radila za pijačnim štandom, a od podne bila u školskoj klupi – kazala
je.
Nije joj, dodaje, bilo teško da se budi ujutro oko pet sati i da,
skupa s ostalim ukućanima, obavlja teške poljoprivredne poslove.
Nastavila je školovanje u bugojanskoj gimnaziji, koju je završila 2013., odličnim uspjehom.
Onda se udala, rodila dvoje djece i, na preporuku oca, na jednoj
njivi zasadila kupus od čije prodaje je već u prvoj godini zaradila svoj
prvi novac.
Priznaje da je to bila „odskočna daska“ da dobije veći motiv i snagu
za intenzivnije bavljenje poslom za koji smatra da ima perspektivu na
tlu gornjovrbaske regije.
– Imamo dosta dulumaže, tako da sada svi radimo oko kupusa. Naporno
je, ali zaboravimo na umor kada vidimo da smo postigli dobar rezultat –
govori ova mlada i vrijedna žena.
Više voli, nastavlja, svakodnevno obavljati poljoprivredne poslove, nego “raditi u nekoj tvornici za plaću od 300 KM”.
-S tim primanjem, ne bih mogla ništa ostvariti, a tek sam se počela
kućiti. Poljoprivreda je varljiva, jedne godine zaradiš više, jedne
manje. Ali, ko zna novac usmjeriti na pravi način, može pristojno
živjeti i fino „ušparati“ – naglasila je.
Dodaje da njena porodica kupus proizvodi većinom na iznajmljenim
parcelama i da se, bez obzira što za to izdvajaju određena sredstva,
isplati obrađivati zemlju.
– Zimi odmaramo, pravimo planove za novu sezonu, družimo se. Veoma
je važno i to što se slažemo, i pomažemo jedni druge. U tome je, možda,
formula za uspjeh koji postižemo – zaključuje Admira.
Priznaje na kraju da pomalo žali što, zbog nedostatka finansija, nije uspjela upisati fakultet kao neke njene prijateljice.
Vjeruje da će jednog dana zaraditi dovoljno novca da krene u ostvarenje ove svoje neispunjene želje.
Ne kaje se, ipak, što je pokrenula proizvodnju kupusa, iako je
svjesna da je odabrala jedan od težih puteva da zaradi za život.
– U potrazi za egzistencijom, mladi ljudi u posljednje vrijeme mahom
napuštaju BiH. Nemamo, naravno, svi takvu priliku. Osim toga, ne možemo
svi ni otići iz zemlje – poručila je Admira Murastpahić.