Dobro došli u zvučnu kolumnu moje malenkosti. Na samom početku, kratko uputstvo za upotrebu kolumne. Prije svakog pasusa, navešću muzičku podlogu za čitanje određenog pasusa. Ukoliko Vam se dogodi da ste pročitali pasus a data tema još traje, pročitajte pasus temeljnije, sa više razumjevanja. Ukoliko tema završi a Vi ste u sred čitanja (što je vjerovatnije da će se dogoditi) stavite temu na repeat dok čitate pasus… Dakle, da počnemo…
1. PASUS prigodno nazvan HOĆE LI BIT’ TOG RATA?!
(muzička podloga: KUD Idijoti – J**em ti rat)
Za subotu najavljeno veliko njesra. Tako vele. Miriše na barut, što bi rek'o tamo neki Šurda. Politički analitičari na televiziji koja se finansira velikim dijelom od RTV pretplate redom složni u procjeni da je najavljeni protest izdajnički. Samo se nisu složili da li ih finansira Amerika, Turska, Zapad ili Bakir lično. Pljušte optužbe sa svih strana, sinoć pola RTRSNSD Dnevnika posvećeno blaćenju opozicije, a druga polovina Dodikovim političkim sposobnostima i sastancima kojekakvim. Red predsjednika, red premijerke. I onda mi pade na pamet da je sve zapravo zapisano, sudbinski, rođenjem. Dodik se rimuje sa predsjednik, a Željka sa premijerka. Prosto k'o pasulj – nema rime, nema funkcije. Teške optužbe padaju i sa druge strane, ali se druga strana, budimo realni, prva sjetila da izađe na protest. Čemu potreba da se u korijenu sasječe svako mišljenje koje nije vlastodržačko? Izađe opozicija na ulice, za šta ima potpuno legitimno pravo, pa onda brate Dodiče izađete i vi, ali sutradan, ili za koji dan. Ovako kako je najavljeno je, ruku na srce, borba prsa u prsa u najavi. Prva linija fronta, rat, pravi pravcati rat. A rat je ratu brat! Ili bješe brat je bratu rat?! Ko će mu ga znati… Bilo kako bilo, najveću obavezu u subotu ima vlast, a obaveza je velika, spriječiti nasilje, krvoproliće, spriječiti mali rat koji bi itekako mogao prerasti u rat većih razmjera. A ja sam uvijek za refren muzičke podloge pasusa kome se upravo bliži kraj…
2. PASUS prigodno nazvan DIRTY DANCE
(muzička podloga: KUD Idijoti – Sirotinja uvijek najebe)
I opet će se udariti po sirotinji. Uostalom, nije se kod nas odavno prestalo udarati po toj kategoriji, samo što ova kategorija iz dana u dan vidno povećava svoje članstvo. Siroma’ čovjek svakako nema posla, pa ga i ne dotiče protest u onom egzistencijalnom smislu (šifra: obrasci za ”dobrovoljni” odlazak na kontra – miting). Ali dotiče je što će isti taj miting platiti iz svog džepa. Ko finansira, i odakle sve te najavljene autobuse i ostala prevozna sredstva? A da struja ponovo malo poskupi? E Tesla, Tesla, nisi ti izmislio samo struju, ti si samim tim otkrićem otkrio i univerzalni način popunjavanja rupa u budžetu… Kad smo već kod struje, nedavno kad je potvrđeno poskupljenje struje, revnosna odgovorna lica nam tvrde da su izračunali da 5% poskupljenje iznosi u prosjeku2 KM po domaćinstvu, mjesečno, što ispadne da prosječno domaćinstvo, prosječno potroši 40 KM struje?! E volio bih da sam član takvog prosječnog domaćinstva… Ili da bar vidim nekog iz domaćinstva kome prosječan račun iznosi 40 KM. Jedino ako ti je isključena struja, onda možda paušal, kamate, i ostale papazjanije iznose 40 konvertibilnih maraka. Nedavno sam imao slučaj ištekavanja struje (bez obavještenja o isključenju iste), opomena je stigla 10-ak dana sa zakašnjenjem, ali predviđena svota novca je plaćena u zakonski predviđenom roku, ali ah, avaj, oni nisu dobili uplatnicu iz banke?! A da su pokucali na vrata dobili bi na uvid uplatnicu, ali fantomski je valjda šmekerskije, isključi i bježi… Jedan od službenika mi, kad sam donio uplatnicu na uvid, tvrdi da moram platiti 30 maraka za uključenje struje, jer je izvršeno cvikanje žice… Na moju primjedbu da je sve uplaćeno u roku, i da ne želim plaćati tih 30 maraka, on je kratko odgovorio: Druže, neće ti oni onda ni uključiti struju… To iritantno družeeee, uh, samo mu odbrusih da mu nisam drug, a on će vispreno: Dobro, gospodine… Pomislih u sebi: Jebo ti gospodin mater, ali suzdržah se pa ne rekoh glasno. Uključili su mi struju, na kraju bez tih 30 maraka, a vjerovatno ovakvih slučajeva ima još, ali letargični narod se ne žali, pa uplati i tih 30. Kakve veze sa svim ovim ima Patrik Svejzi i Prljavi ples? Prljavi ples, to Vam je ples ljudi koji kopaju po smeću. A ples nije ples, već izvrtanje i komešanje kad ugledaju neki pogled uprt u noćnu ili dnevnu akciju. U početku su radili noću, krili se, izvodili prljavi ples kad bi ih vidjeli, a onda vremenom savladaše tu početničku tremu pa počeše izvoditi svoje tačke pred širokim auditorijumom. Ali važnije od svega toga je obilježiti taj gladni narod kao izdajnike, ukoliko se pojave na protestu… A neće, biće negdje na ulici, unezvjereno hodati, bauljati, gladni, ali neće na proteste doći…
3. PASUS prigodno nazvan UDRI MILICIJO MOJA
(muzička podloga: izabrati jedan od tri benda i kompoziciju Fuck the system, ponuđeni bendovi su The exploited, System of a down i KUD Idijoti, ili bilo koji bend koji ima pjesmu ovog ili sličnog naziva)
Hoće li udarati milicija u subotu? Koga? Nemoj samo da se prevare pa da udare na svoje, masa je to, ako se pobrkaju, eto belaja… Ili će ići po spiskovima izdajnika i legitimisati uz riječi: Polako narode, svi ćete doći na pendrek, stanite u red…?! I kako će predsjednik uopšte znati koliko je ljudi došlo na protest a koliko na miting?! Reče predsjednik da će otići ako se skupi 40.000?! Ako su za brojanje zaduženi isti ljudi koji prebrojavaju i glasove na Izborima, gledaćemo mi Mileta još dugo, dugo…
4. PASUS prigodno nazvan ŠTA VAM JE OVA LIJEPA CURA SKRIVILA, GOSPODO IZ OPOZICIJE?!
(muzička podloga AZRA – Nedeljni komentar)
Sinoć smo na entitetskom Dnevniku mogli vidjeti svojevrsni all star meč. Nema ko se sinoć nije javio da izrazi svoju zabrinutost i podršku predsjedniku. Prvi i najveći BUM Dnevnika bio je apel patrijarha Irineja da se otkažu skupovi i da se domaćinski, kako srpski običaji nalažu, pruži ruka pomirenja. Uvijek prespremni predsjednik se kao pravi dobri pastir zahvalio patrijarhu što brine za prekodrinske Srbe i rekao da će vladajuća koalicija odstupiti ukoliko odstupi i opozicija. Valjda je i najvećem laiku jasno da su patrijarh i predsjednik drugari, pa ga je predsjednik drugarski zamolio da napiše apel, ali ne lezi vraže… Metodama kojih bi se postidio i čika Gebels pravi se scenario po kojem je vlast dobronamjerna, a svi oni kontra vlasti su izdajnici, a evo sad i bezbožnici, jer se oglušavaju o patrijarhov apel. A isti taj patrijarh, uz dužno poštovanje, u predizbornoj kampanji podijeli iste te prekodrinske Srbe i stavi se na jednu stranu. Pobjedničku, razumije se… Poslije početnog BUMA, dođe na red i lijepa cura iz naslova pasusa, koja se javila ispred organizacije Zavetnici da kaže kako oni nisu ekstremistička grupa, već da je opozicija jedina ekstremistička grupa, a njeno lijepo lice je tu valjda da prenese poruku ‘’kako može ‘vako lijepo žensko biti ekstremno?’’. Sve je vrhunski izrežirano ovih dana na RTRSNSD Dnevniku, sve sem voditelja koji, majka mu stara, nikad više zamuckivali nisu. Tuc – muc, tuc – muc dođosmo i do Lazanskog, pardon Lažanskog… On tvrdi kako je predsjednik Dodik čuvar Republike Srpske i najveća smetnja ukidanju Republike Srpske. Lažanski se nije izjasnio na kojeg Dodika misli, na onog iz 2003. ili ovog iz 2016. ?! Pojavio se u sinoćnjem izdanju Dnevnika i Boško ”kme, kme, prešao sam cenzus” Obradović koji, gle čuda, takođe zastupa priču o važnosti stabilizacije RS-a. Sapienti sat… Nije ovo moje pisanije kontra Dodika već kontra loše vlasti, medijskog jednoumlja i tlačenja svih onih koji ne misle kao vlastodršci… Tuc – muc, stigli smo i do sljedećeg pasusa za danas…
5. PASUS prigodno nazvan NISTE VALJDA MISLILI DA ĆE SVE ZAVRŠITI SA LJEPLJENJEM PLAKATA?
(muzička podloga RIBLJA ČORBA – Član mafije)
Prije nekih mjesec dana, prolazim oko 17:15-17:30 pored one firme za koju kažu da je zaposlenje u nju ispunjenje trebinjskog sna. Prolazim i iz jedne od kancelarija čujem, po mojoj procjeni, 5-6 ženskih glasova, kako iz sveg grla pjevaju Oj Srbijo, Oj Srbijo… Cika, vriska, a radno vrijeme prošlo, pa im se valjda može… Ili su možda počeli van radnog vremena izdavati prostorije za proslave, krštenja, proslavu 13. plate ili godišnjicu prvog zaljepljenog plakat… Raspjevani, srećni, berićetni, poletni… Imaju i za što biti srećni. Finansijski situirani, stali na noge, što bi se reklo, ostaje im samo da stave prst u uho i zapjevaju… Ali, opet ne lezi vraže. Pojaviše se u toku jučerašnjeg dana informacije da su oni kojima je presudna referenca za stupanje u radni odnos bila plakatiranje grada u jeku neke od predizbornih kampanja i mahanje prigodnim zastavama, ucjenjeni da moraju u Banja Luku, inače će pljuštati otkazi. Meni je to sasvim normalno. To je čak ono minimalno što tako zaposleni ”drugovi članovi biblioteke” mogu uraditi za one koji su ih zaposlili. Vidi guzica puta, što bi se reklo, a biće i neki sendvič, ispišeš poneki transparent i bog te vidio. Pa nije valjda da ste mislili da ste svoju građansku dužnost izvršili običnim ljepljenjem plakata?! To je zapravo bila samo inicijacija i ulazak u pakt. I sad se nešto kao čude, pa se neki bezobraznik drznuo da uslika taj obrazac i pošalje u medije. Krajnje nekorektno, bez imalo ironije… Jeste li pristali na dil? Jeste! Šta se sad bunite? Pravac Banja Luka! A policija je promijenila rutu opozicije pa nema bojazni da će vas neko iz suprotstavljenog tabora vidjeti ili prepoznati, jer neće doći do scene slične onoj iz filma ”Čudo neviđeno”. Pu, pu, gluvo bilo, da me neko vidi, nema veze što je opozicija, valja plivati i poslije… Kad već pomenuh pomalo neshvaćenog, a svakako potcijenjenog crnogorskog reditelja Živka Nikolića, i njegovo ostvarenje ”Čudo neviđeno” pade mi na pamet još jedna paralela sa tim ostvarenjem. Ona čuvena scena kad se dvije svadbe nađu jedna naspram drugoj, kada nijedna neće da se pomjeri ovoj drugoj, pa uslijedi ona replika: Što, da nije vaša mlada lje'ša od naše? I tu nastaje krkanjac, a za to vrijeme, tamo neki student apsolvent napokon uočava da je projekat jezera u selu pogrešno urađen i da selo tone… Meni pade na pamet da će i neki apsolvent ekonomije uočiti da je nivo mora (recimo da je to podignuti kredit MMF-a ili nekih drugih zelenaša) veći od nivoa jezera (reći ćemo da je to količina novca koji vraćamo) i da sve ode u… Onda će nam ostati nada da neko odozgo sve gleda, ali što bi rekao Vudi Alen: I ja vjerujem da neko od gore gleda na nas, ali, nažalost, znam da je u pitanju vlada! Ili da malo uozbiljimo stvari, Džon F. Kenedi onomad reče: Oni koji prave mirnu revoluciju nemogućom, učiniće nasilnu revoluciju neizbježnom…
6. PASUS prigodno nazvan NIJE SLOBO KRIV, MI SMO …
(muzička podloga TERMITI – Vjeran pas)
A sada ću malo da opletem i po narodu, red je… Narode, kako mislite spuštenih gaća išta raditi, a kamoli raditi nešto na poboljšanju ličnog standarda? Ne možete, saplićete se, ne daju vam spuštene gaće ništa, samo ponekad, u rijetkim trenucima udarite po politici, ali ne dižete gaće. A stari dobri Konfučije reče: Ako narod spusti gaće, nemoj mu ih dizati, j*bi, ne vadi! Nije ovo rekao Konfučije, prosto me povukle ove misli pa se malo zaigrah…Ne zna narod talasati, a i kako će jadan, ubijen u pojam… Ne može i tačka. Ovi situirani su još i jasni, o njima sam pisao u prethodnom pasusu, ali ova bijeda je rebus nad rebusima. A i čo'ek vremenom navikao na bijedu, stekao imunitet, ne obazire se ni za šta… To je ono što još zadugo neće promijeniti nijedna vlast. Neće još dugo bitio vraćeno dostojanstvo ovom izmanipulisanom narodu, ugaženom i obespravljenom… NEĆE! Tek ponekad se sjetimo nekih lijepih stvari, pa buljenje u ”Parove” zamjenimo porodičnom šetnjom, ili ”Grand paradu” partijom Čovječe, ne ljuti se… A da ne govorim o tome kako je čovjek izgubio osjećaj za čovjeka, onog do sebe, saborca, reklo bi se… Prije ćemo i prošetati i odigrati partiju Čovječe, ne ljuti se, no pitati onog do sebe ono obično, ali značajno KAKO SI? Kao zombiji prolazimo kroz život, sve usamljeniji, a samim tim i beznačajniji… Nedavno sam na fejsbuk profilu pisao o keruši i njenom okotu. Ponovo ću se vratiti na narandžastu kerušu i njenih osam crnih i crno – bijelih kučića… U odnosu prema životinjama se tek vidi koliko smo postali mrzovoljni, potpuno oslobođeni empatije, lišeni ljubavi, a to boli… Kako drugačije tumačiti izjavu vis a vis kučića koja glasi: Joj, koliko ih ima, treba ih otjerati ili tako nešto, pa šta ćemo kad porastu?! Kao da nismo odrastali na Zdravici Dragana Lakovića i onim čuvenim stihovima ”Sve što raste htelo bi da raste, neka raste i treba da raste”. I sve mi se nekako može sažeti u tu rečenicu, u takav odnos prema životinjama… Takvi smo postali i prema ljudima… Nažalost… Gaće na gotovs, drž'te se kako znate, a ja ću se vratiti brzo, ”samo da odnesem tetki lek” (za smirenje). E da, i na te proklete lijekove za smirenje smo navikli, nego nema na Sokocu mjesta za sve, a ludi smo svi… Dibidus!
Napomena: zvučna kolumna pisana u periodu od nekoliko dana uoči održavanja mitinga i kontramitinga, maja 2016.
ZA KONKURS