………..
Prolazim ulicom aveti iz mahale i dolazim na trg, prepun kafana, i jednom trgovinom, trgovačkog lanca, poznatog pod nazivom “Kozum”, u negdašnjoj robnoj kući “Beograd”u Bosanskom Brodu.
Sve poznate face, obično izlaze u jednu od mnogobrojnih kafana, koje rade od ranoga jutra, pa sve do iza ponoći.
- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -
Na trgu se odvija cjelokupni javni, kulturni i obrazovni život, ove male društvene sredine na obali Save, u blizini granice europske unije.
I dok se na drugoj strani sviraju bečki koncerti, a život koliko toliko vrača u normalnu kolotečinu, ovdje, na desnoj obali život zamire.
Polako i sigurno, gase se i posljednje svetiljke normalnog života.
- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -
Ovdje je svaki dan, radni dan, nema odmora dok traje obnova, a tko nema sredstava za obnovu, ubija dosadu u nekoj od kafana i čeka bolje dane.
Srećom bolji dani ne dolaze, godina je bogata, šljiva je rodila kao nikada do sada, kafane se ne zatvaraju, a piva se toči potocima.
Mjesec je ramazana, mahalom se fešta, žuja se saljeva, dani za danom prolaze, kao i cijeli život, koji ovdje izgleda nema smisla, osim da se samo preživi.
Srećom da ovo nije raj, bilo bi užasno živjeti bez cilja, bez pogleda u bolje sutra, a i ovo je neki život, ako drugog nemamo.
Pogledaj čovjeće, gore u nebo !
I šta vidiš ?
Lastavicu.
Svija gnijezdo, podiže mlade, a mi !
Bez kuće i gnijezda, i topline bližnjeg svoga.
Prolazi ovaj život, prijatelji dolaze i odlaze, a mi ostajemo sami između četiri zida i dva prozora, i pogledom na pustu ulicu.
Mahalom šetaju usamljeni starci, a zalutali biciklisti bacaju tužne poglede, dok iz ruševina vire zidovi i iz odžaka raste drveće.
Sada ispod streha proviruju pacovi, zmije prave gnijezda u podrumima, a mi !
Gdje smo mi ?
Naš glas se ne čuje, dok život prolazi pored nas, kao neka tužna karavana….
Pogledaj se čovjeće, ima li smisla ovaj život ?
Zapravo ima, drugog nemamo, a možda nam je ovako dobro.
Jesi li danas ručao?
Narvno, kod Aljke .
Znaš da sam radostan, ovo je moj život, drugog nemam, a život prolazi.
Prolazim ulicom aveti iz mahale i dolazim na trg, prepun kafana, i jednom trgovinom, trgovačkog lanca, poznatog pod nazivom “Kozum”, u negdašnjoj robnoj kući “Beograd”u Bosanskom Brodu.
Sve poznate face, obično izlaze u jednu od mnogobrojnih kafana, koje rade od ranoga jutra, pa sve do iza ponoći.
Na trgu se odvija cjelokupni javni, kulturni i obrazovni život, ove male društvene sredine na obali Save, u blizini granice europske unije.
I dok se na drugoj strani sviraju bečki koncerti, a život koliko toliko vrača u normalnu kolotečinu, ovdje, na desnoj obali život zamire.
Polako i sigurno, gase se i posljednje svetiljke normalnog života.
Ovdje je svaki dan, radni dan, nema odmora dok traje obnova, a tko nema sredstava za obnovu, ubija dosadu u nekoj od kafana i čeka bolje dane.
Srećom bolji dani ne dolaze, godina je bogata, šljiva je rodila kao nikada do sada, kafane se ne zatvaraju, a piva se toči potocima.
Mjesec je ramazana, mahalom se fešta, žuja se saljeva, dani za danom prolaze, kao i cijeli život, koji ovdje izgleda nema smisla, osim da se samo preživi.
Srećom da ovo nije raj, bilo bi užasno živjeti bez cilja, bez pogleda u bolje sutra, a i ovo je neki život, ako drugog nemamo.
Pogledaj čovjeće, gore u nebo !
I šta vidiš ?
Lastavicu.
Svija gnijezdo, podiže mlade, a mi !
Bez kuće i gnijezda, i topline bližnjeg svoga.
Prolazi ovaj život, prijatelji dolaze i odlaze, a mi ostajemo sami između četiri zida i dva prozora, i pogledom na pustu ulicu.
Mahalom šetaju usamljeni starci, a zalutali biciklisti bacaju tužne poglede, dok iz ruševina vire zidovi i iz odžaka raste drveće.
Sada ispod streha proviruju pacovi, zmije prave gnijezda u podrumima, a mi !
Gdje smo mi ?
Naš glas se ne čuje, dok život prolazi pored nas, kao neka tužna karavana….
Pogledaj se čovjeće, ima li smisla ovaj život ?
Zapravo ima, drugog nemamo, a možda nam je ovako dobro.
Jesi li danas ručao?
Narvno, kod Aljke .
Znaš da sam radostan, ovo je moj život, drugog nemam, a život prolazi.