ŽIVI HEROJI ILI MRTVI ROBOVI???

U Republici Srpskoj je u januaru na evidenciji Zavoda za zapošljavanje bilo ukupno 150.193 nezaposlene osobe, od kojih veći dio čini mladi obrazovani kadar u dobi između 20-30 godina. 

Potrošačka korpa u RS u januaru za četveročlanu porodicu, iznosila je 1.844 KM, dok je prosječna plata od 810 KM pokrivala svega od 44,92% potrošačke korpe.  Ako uzmemo u obzir da prosječnu platu u RS „izvlače“ plate funkcionera i zaposlenih u državnim firmama, i da je realno stanje mnogo lošije, postavlja se pitanje kuda vodi ekonomija ove drževe. Kuda idu ovi građani koji na svom putu nemaju ono osnovno, pravo na preživljavanje.

Slika je jasna. Država propada ekonomski i socijalno. Posla ima, i svako ko kaže da nema, laže. Kako? Kažu da nema posla, ali kad odete na razgovor pitaju ko vas je poslao, ili  kažu da nemate potrebne kvalifikacije a potom zaposle nekog ko sigurno ima kvalifikacije ravne vašim ili ih nema nikako.

Spadamo u zemlju sa izuzetno plodnim tlom, koja može biti prava poljoprivredna zona, a uvozimo sve što se uvesti može.

Pa draga gospodo, kako onda nema posla? Pa kako to da ja i na njih hiljade nemamo kvalifikacije za konkurs koji se raspiše jednom u 6. mjeseci? Pitanje je jasno, jednačina je postavljena, onako školski, ali rješenja nigdje. Samo je gore. Toliko gore, da se plašim da će nas ova zemlja ubrzo progutati. I tada ćemo svi biti ravni i mi i vi gospodo, koji ste zaboravili da je jedan Bog. Uloga vam loše stoji, ali ova nesrećna publika od naroda širom zatvorenih očiju gleda vašu predstavu i ćuti. Da li zato što se osjeća posebnom jer je dobila bilo kakvu ulogu, ili što je sebe i svoje kvalitete spustila na margine bezvrjednog, ili je ipak preopterećena borbom za egzistenciju, još uvijek mi je nejasno! Ali jedno mi je jasno. Uz malo zakona, razmišljanja, lakše matematike dolazi se do kakvog – takvog rješenja. Jedino je problem u tome što sebi nismo dali na važnosti pa smo još uvijek „niko“. I ja sam vaš niko! Niko će ukazati na rješenje osnovnog problema, ne znajući da li će to „neko“ prepoznati kao mogućnost, ali sa čvrsto vjerom da neće biti uzalud.

BiH je prije rata bila država proizvodnje. Danas je država podjeljena na entitete  rasipništva.  Masa je sve siromašnija dok pojedinci čuvaju svoje mjesto na svjetskoj listi milionera. Naši Univerziteti su prepuni studenata za koje je država samo obezbjedila nove knjige čistih listova na birou, kako bi mogli biti uredno upisani. Evidencija propale pameti na jednom mjestu, tako bih ja nazvala Zavode za zapošljavanje u RS. Ali da se posvetimo malo statistici.

PLATE I ZAPOŠLJAVANJE

• Trećina zaposlenih u RS radi u javnom sektoru
• U RS plate funkcionera najveće u regionu
• Činovnički aparat na nivou BiH porastao je samo tokom 2011. godine na više od 22,200 zaposlenih, za čije se plate godišnje daje više od 250 miliona eura(znatan udio u ovom porastu imala je RS.)

STATUS

• RS u okviru države BiH spade u najsiromašnije u regionu
• Nova zaduženja RS preko MMF-a (međunarodni monetarni fond)
• Od ukupnog uvoza koji je ostvarila BiH skoro trećina se odnosi na proizvode od mineralnih tvari iako i sama posjeduje velika prirodna mineralne resurse kao što su sol, sumpor, kamen, gips, kreč, cement, itd.
• Zanimljivo je da BiH ima znatno povoljnije uslove za uvoznike vode nego za proizvođače. Kao rezultat svih zakonskih propusta i nemara domaćih vlasti samo na uvoz vode iz susjednih zemalja i zemalja EU, BiH je niz godina gubila godišnje više od 50 miliona eura.
• Prema nekim istraživanjima, područje na kojem se nalazi BiH sadrži više vode nego cjelokupna srednja Evropa. I dok bi prema svim relevantnim analizama i naučnim istraživanjima BiH mogla sigurno ostvariti konkurentnu prednost u sektoru vodnih resursa, desilo se upravo suprotno, zemlja je postala uvozno orijentisana u ovoj oblasti.
• RS koristi oko 100.000 hektara obradivih površina, a ima oko 260.000 hektara.
• Iako ima veliki potencijal za proizvodnju hrane, Republika Srpska uvozi četiri puta više hrane i pića nego što izvozi.
• Samo građani RS plaćaju jedinstvenu stopu PDV-a od 17%. U zemljama regiona i EU stopa PDV-a je usklađena sa životnim standardima i vrsti proizvoda.
• U firmama RS ništa novo – firme se prodaju a para nigdje, firme se gase – nove ni na vidiku.
• Klinički centar u Banjaluci duguje oko 50 miliona maraka. „Pošte Srpske“ su u minusu od preko 2 miliona maraka. Grad Banjaluka duguje privatnom preduzeću 60 miliona maraka, „Šume Srpske“ duguju preko milion maraka, s tim što su otpisale dugove od preko 35 miliona maraka koje neće moći naplatiti, „Željeznice Republike Srpske“ su dužne čak 200 miliona maraka, entitetska elektrodistributivna preduzeća u posljednjih pet godina kumulirala su gubitke na mreži od 60 miliona maraka.

I tako dalje…. Narod sve samo posmatra, kao da krvlju nije platio sva ova zaduženja i minuse. Gdje je novac??? Ne vjerujemo u magiju i takav naćin nestajanja, isto kao što ne treba da vjerujemo da će odmah sutra biti bolje. Ali ovo je naša zemlja ne od ovih malih ljudi koji su u našim očima toliko veliki pa im poklanjamo i sopstveni život.

I ŠTA SAD?

Znate li vi svoja prava? Znate li da su zakoni pisani da bi se čitali?

Izbori su ubrzo, tako da je to potrebno posmatrati kao mogućnost, ne kao još jedno smišljeno okupljane mase koja će dati glas ali ništa neće promjeniti. Tražite, snagom svog glasa, snagom kojom imate samo vi kao narod. Ne prihvatajte ništa polovično, sve što je polovično kaznite. Ne prihvatajte samo riječi, tražite jasan program, jasna djela, tražite bolju budućnost, sve što nije u skladu s tim kaznite. Napravite građanski program po kome Vlada i funkcioneri trebaju raditi.

• Smanjiti plate u javnom sektoru
• Smanjenje plata političkih funkcionera (20-30%), čiji će novac ići u državnu kasu čiji će buđžet biti u svakom trenutku dostupan građanima
• Iskoristiti prirodna bogatstva kojima zemlja obiluje, smanjiti uvoz i napraviti konkurentno tržište prirodnih resursa – voda, minerali, hrana
• Uslove koji su do sada imali uvoznici ponuditi proizvođačima i obrnuto
• Smanjenjem uvoza i koriščenjem naših proizvoda cijena istih biće povoljnija a potrošačka korpa jeftinija
• Ukinuti PDV na prehrambene proizvode, i proizvode neophodne za život (bebi oprema i time podstači i porast nataliteta)
• Poljoprivrednicima obezbjediti što povoljnije uslove poslovanja, ponuditi realnu cijenu proizvoda i dati mogućnost stanovništvu da budu građani i na selu
• Državna kasa je državni novac, a ne kasa iz koje se “gotivi” politička elita
• Kontrolom privatnog sektora iskorjeniti rad na crno
• Otvarati fabrike koje mogu donijeti dobit državi: tekstil, farme jaja, fabrike vode za šta postoje idealni preduslovi koji su gore navedeni, industrije mesa, mlijeka i biljnih prerađevina i tako smanjiti nezaposlenost

Sa toliko prednosti postali smo robovi sistema. Ponavljam, oni treba da rade za nas a ne za sebe. Tražite!!! Možda uspjeh ne dođe odmah ali će za par godina uspjeh biti evidentan. Da  sam ja vaš “neko” možda bih uspjela pokrenuti uspavani narod i gladne političare nahraniti borbom, a ne luksuzom kojim su se do sada hranili. U zemlji u kojoj nema mogućnosti i političari su gladni. Našima stomak još malo neće moći stati u ekrane sa kojih nam umjesto poruka šalju bijedu, a mi kupimo njihove ostatke iz kontejnera. Govori li vam to bilo šta? Probudite se, prije nego što budućnost potpune zaspi.

Pisala sam i obraćala vam se do sada još mnogo puta i niste me čuli. Možda nećete ni sad, i ja kao i vi nisam “neko” i nisam uspješna, ali u očima mog uspjeha je neko ko iz mase shvati riječi i podrži me makar i ćutanjem.

 Za konkurs: “Da sam ja neko”