Živimo u zapuštenom društvu velikih razmjera. Većina bi okrivila nacionalizam i etničke podjele. Ipak se ne mogu složiti s tim. Nema nikakve sumnje da je nacionalizam jedan od uzročnika zaostalosti bh. društva, ali isto tako je postao izgovor za svaki pokušaj napretka. Otkud tolika korupcija u zdravstvu? Otkud tolike prevare na tenderima u etnički homogenim javnim preduzećima? Otkud toliki nepotizam u državnim institucijama?
Malo znamo al’ je znano.
Bošnjak štima posao Srbinu iz Hrvatske, a kune se u Armiju BiH. Valjal ova? Ili, Srbin zapošljava kćerku u Centralnu banku BiH usred Šehera, a proklinje Bosnu i Hercegovinu i još jednom Bosnu, da joj oca njenog Kulina, puu. Kombinacije su beskrajne, baš kao i mašta, ali glasači su i dalje nemaštoviti, a ako ćemo biti pošteni drugačiji ne mogu ni biti s obzirom na ponudu. Nek je hljeba i igara. Mašala.
Dževad Karahasan jednom reče da je naš najveći problem gerontokracija. Ko se želi detaljnije informisati, Karahasanov intervju je tu iza ćoška na dva-tri klika od ovog teksta.
A kto je ta, a što je ta, da prostiš, odakle je ta gerontokracija rekti?
Citiraću Karahasana: “Lažu gadovi kad govore o sukobu nacija, religija, kultura. Ovdje vlada sukob generacija i ovdje imate ambijent u kojem ljudi mlađi od 35 godina jedva da imaju šansu dobiti bilo kakav posao, bilo šta učiniti da se dokažu, da se ostvare.”
Srđan Puhalo je to plastično opisao na Twitteru: “Najmlađi stručnjak Microsofta ima samo pet godina, a kod nas na Balkanu mlad si i neafirmisan do 45 godine.”
Gerontokracija je vladavina đuturuma koja kreira ambijent besperspektivnosti za mlade ljude. A kad napraviš besperspektivnost za mladost jedne zemlje onda ti se loše piše.
‘ta će Karahasan.
To je isto kad Krkić iz “Boljeg života” nakon što je završio radni vijek proganja buduću majku Koviljku Stanković, jer se usudila konkurisati za samoproglašeni Krkićev stan. Između buduće majke koja tek počinje život i ofucanog i malicioznog Krkića normalan čovjek nema dileme, jer je Krkićev zadatak bio da napravi uslove za generaciju koja dolazi, a ne da k’o panj prespava radni vijek, a onda se na samrti iznenada probudi spreman za nadmetanje s 30 godina mlađim kolegama.
Zapušteno društvo stvara toksične radne sredine, a u toksičnim sredinama omiljeni sport je lov u mutnom. Ako igdje Tamna strana sile ima svoje sljedbenike onda je to Bosna. Džedaji su u deficitu, omladina bježi u inostranstvo, a đuturumi se recikliraju, (ne)povlače poteze, drže državu za muda.
Mak’ se otalen proću kroza te.
Pošto se kod nas sve tumači, interpretira, prenosi, prepričava i nadasve pogrešno razumije ovdje ću dati kratko pojašnjenje ko nije, a ko jeste đuturum. O džedajima nema potrebe da bilo šta pišem. Tu je situacija jasna.
Đuturum nije:
- Direktor koji je životni vijek posvetio borbi protiv korupcije.
- Direktor koji se bori protiv nepotizma.
- Šef koji se bori za svoje radnike.
- Šef koji štiti interes svoje firme.
- Stariji kolega koji dobronamjerno prenosi iskustvo na mlađe.
- Stariji kolega koji je svjestan da na mladima svijet ostaje.
- Stariji kolega koji se iskreno raduje uspjehu mladih.
- Starija osoba koja se ponaša u skladu sa svojim godinama.
- Penzioner koji sastavlja kraj s krajem.
Đuturum je:
- Doživotni namjesnik političke partije bez obzira u kojoj formi i tituli.
- Direktor koji štima tendere i tako se održava na poziciji.
- Šef koji više voli svog predsjednika nego firmu.
- Šef koji se bori za sebe i samo za sebe.
- Stariji kolega koji misli da je najpametniji na svijetu i da od njega svijet počinje.
- Stariji kolega koji se poziva na godine kad god treba pokriti vlastito neznanje.
- Stariji kolega koji piše šefu pritužbu svaki put kad mu proradi zavist na nekog ili nešto.
- Stariji kolega koji ubija elan sumornim pričama.
- Stariji kolega koji se plaši mlađeg.
- Stariji kolega koji zavidi mlađem.
- Profesionalna uhoda koja sakuplja aktuelne tračeve i sije nove.
- Manipulant koji je penziju stekao filozofiranjem.
- Mladić koji se ponaša kao penzioner.
Ima li kakvog rješenja na vidiku? Slušajte pažljivo. Odgovor će nam dati Krug 99.
Ga-rant.
Šalu na stranu. Odgovor nam neće dati ni sedmi februar, ni njemačko-britanska inicijativa, a pogotovo ne Krug koji se preziva 99.
Odgovor će nam dati biologija. Znate na šta mislim. Neke sasvim nove generacije jedne sasvim daleke godine pokrenut će stvari s mrtve tačke. Za budućnost kažu da će biti Doba transparentnosti.
Nema potrebe da se lažemo. Mojoj generaciji neće biti bolje, ali da nas ne bi proklinjali mlađi od nas dužnost nam je da napravimo prvi korak i olakšamo onima koji dolaze.
A kako?
Za početak da kažemo ono što mislimo, bez straha. Slobodno i jasno! Jer ovdje se itekako ima šta za reći, a nema ništa ljepše nego biti slobodan. Riječ po riječ kritika. Kritika po kritika politika. Politika po politika promjena. A do tad će i biologija odradit svoje.