Inače, iz jednog lokalnog razgovora se došlo do zaključka: „Roditelji više ne odgajaju djecu kako treba, bacaju ih pred televiziju mjesto na igrališta. Društvo kao društvo zakazuje, više se ne upire prstom u narkomana, već on postaje svojevrsni “frajer” ako je na drogama…“ – to je donekle i moje osobno mišljenje! Roditelji svakako da imaju VELIKU ulogu odgajajući vlastitu djecu, ali ista ta djeca često rade „ono“ što isti ti roditelji ne mogu (ne žele)kontrolirati. Pitam se već par godina zašto toliko ljudi ima sklonosti miješati se u tuđe živote, zašto se svi smatraju kompetentnima za kritiku, osuđujući tuđe živote? Želudac mi se diže kad čujem kojekakve moraliste koji znaju što je normalno a što ne, a guše se u vlastitim maštarijama i lažima!
U sredini u kojoj živim najbitnije je sjesti, nekoga dobro istračati (pri tome što ubjedljivije izmisliti neku priču) i sutra reći: to nisam ja pričao! Žalosno je to čime se služe pojedine osobe da bi bile u centru pažnje. Posljedica je vjerojatno to što isti ti nemaju vlastitog života i pate od toga da se o njima priča u superlativima. Kako god isti ti ljudi će danas-sutra da se bave nekim javnim poslom, samo na papiru bit će akademski građani, pa ćemo tako imati pravnike koji imaju podeblji dosje vlastitih laži a branit će „nevine“- baš kao što su i oni sami… S druge strane imat ćemo novinare koji baš kao i njihove kolege pravnici bez argumenata ispaljuju kojekakve tvrdnje, imajući od svega toga onih 5minuta slave na tronu maštarija! Nisu tu samo pravnici, novinari… ali ti mi nedavno ostaviše dovoljno materijala da napišem ovako nešto. Nekima je teško objasniti da „savršena“ osoba ne postoji, da svi nosimo vlastiti križ, da svi imamo grijehe, i da nemaju pravo da pljuju po drugima. Naravno, to je jedini naćin tim istima da se brane od nečega što im nepoznato bijaše, da rekoh istina! Spomenuh moraliste koji si za pravo daju kritizirati i rasuđivati, to su baš oni kojih ima sve više u posljednje vrijeme pa si tako za pravo daju pljuvati po tuđim roditeljima izjavljujući neutemeljene izjave. Pitam se da li isti ti znaju da im druga strana može vratiti istom mjerom, da optužbe kao što su : „fufa, drolja, pregazilo te pola grada“ koje su neutemeljene mogu da ih udare po prstima, nečim što se zove pravda! Ah da zaboravih najbitnije, takvi nemaju savjesti pa ih nema što jesti iznutra, njima je jednostavno izjaviti da je neko zlostavljan, da su ti roditelji ovakvi-onakvi…
Zapitah se, možda je problem u meni jer mislim da su svi ljudi dobri, i da vrijedi „dobro se dobrim vrača“ Ali ne! Kada vidiš da je netko uporan i da se guši u vlastitim lažima, svaljujući svoju krivicu na druge i glumeći žrtvu, shvatiš da treba da budeš đubre da bih dobio nesto od takvog bića zvanog „čovjek“. Naravno da ne mislim na sve ljude, ali oni koji trebaju prepoznat će se. Vrijednosti čovjeka svode se na novac, na krpice koje nose klinke, na kg pudera i visoke stiklice, na to tko će imati bolji auto, dok drugi skapavaju od gladi, nemaju dnevno ni za kruha a da ne govorim o ostalim uvjetima za život! Ne, nisam ja ovdje da bih solila pamet naciji, još manje učila nekoga bontonu ali to je naša realnost! Koliko se puta netko od Vas našao na repertoaru gradskih“ tračara“, koliko puta se netko posvađao jer ga je netko optužio za neistinu…Mnogi su se pronašli, vjerujem! Sredina koja je primitivna (ili ne) živi od toga tko je što rekao, i ako je netko nešto izjavio to je tako i nema dalje. Imam osjećaj da dobar dio mladeži živi na nekoj vlastitoj pozornici, okruženi mnoštvom reflektora, a kad se pojavi neka nova „zvijezda“, započinje bitka za opstanak u njihovom Hollywood – u. Zanimljivo je to da su to uglavnom djevojke, a da muške uglavnom ne zanima takav istup javnosti. Dio života svake osobe je da trača ili ogovara (govorim u granicama normalnog) koja je djevojka kada sjela s drugaricom popiti kafu a da nije tračala neku drugu ili nekog dečka?! Stojim iza tvrdnje:NI JEDNA!!! Međutim laži kojima se koriste pojedinci nije i ne treba da bude dio života niti jednog pojedinca!!! Djevojke uglavnom koriste klevetu, isključivanje, ogovaranje,laži, posprdne nadimke i manipuliranje da bi nanijele psihološku bol žrtvama koje su odabrale. Tijekom razdoblja konflikata, djevojke će se okretati jedna protiv druge s jezikom i pravosuđem koje samo one razumiju. Iza fasade ženske intime leži područje kojim se putuje potajno: obilježava ga strepnja, a hrani šutnja!