Krenuo sam sa ocem u selo i umjesto da idemo glavnim sokakom ,otac me je vodio nekakvim zaobilaznim putevima .Kad sam ga pitao zasto toliko zaobilazimo ,rekao mi je da je prosle godine posudio pare komsiji Savu i da zna da ovaj nema da mu vrati ,pa sad nece da prolazi pored Savove kuce da on ne bi pomislio da ga podsjeca na dug….
Nedavno sam negdje procitala ovaj tekst i ostavio je snazan utisak na mene.
Ne znam mozda je to cak isjecak iz knjige nekog naseg poznatog pisca koju nisam procitala.
Nije vazno, bitno je da sam se zamislila.
Sta se to desilo sa ljudima ….
Gdje nestadose oni ljudi koji su davali materijal na dug ljudima da izgrade svoje kuce?
Gdje nestadose one komsije koji su radili “na mobu” ,da bi i njihov komsija imao krov nad glavom?
Sta se desilo sa tim ljudima?
Da li su to isti ovi sebicni,grabezljivi ,licemjerni i sto je najtuznije nesrecni?
Da li su to ovi sto lazu svoje porodice , prijatelje a u stvari lazu sami sebe.?
Da li jos uvijek postoje neki Milos I Savo.?
Postoji Sava koliko hoces ,a Milosa vise nema iscezli su sa nekim proslim vremenima .
Ne kazem da danas nema ljudi koji pomazu prijateljima.
Mada ponekad se pitam da li ti isti ljudi zaista zele pomoci ili samo zele da se prica da su pomogli….
Bojim se da je ipak u pitanju ovo drugo .
.
Milose postenije bi bilo da Savu nisi ni pozajmljivao novac, zato sto si znao da ti nema odakle vratiti .
Ali Milose ti to nisi mogao znati, jer ti sa onim Milosom ,sa pocetka price nemas nista zajednicko i nikad nisi ni imao.
Znam da postoji jos poneki Milos ,koji ide duzim putem da ne bi podsjetio svog prijatelja na dug ,i otezao njegovu muku.
Znam jer u svakom kukolju mora biti i zita.