U osnovi ekonomskog odnosa (kao u ostalom i svakog odnosa) je razmjena – razmjena dobara. Na jednoj strani se nalaze oni koji traže/tražnja, a na drugoj oni koji nude/ponuda.
Mjesto gdje se susreću tražnja i ponuda, kako bi formirale cijenu, a zatim izvršile razmjenu dobra, zove se tržište. Jednostavan primjer tržišta, i kako funkcionira, je tržnica, odnosno pijaca.
Na pijaci se kupac – tražnja i prodavač – ponuda slobodno i direktno dogovaraju oko cijene dobra, koje je predmet razmjene.
Od grupe mladih žena, učesnica radionice „Osnove ekonomije“, tražila sam da mi navedu primjere tržišnog formiranja cijena iz njihove svakodnevnice. Jedna od njih dala mi je zanimljiv primjer.
Ženi je dijagnosticiran rak, a liječiti se trebala u jednom od naših javnih kliničkih centara. Zabrinuti suprug otišao je razgovarati sa nadležnim liječnikom o zdravstvenom stanju i izgledima njegove supruge. Liječnik je odmah ponudio kvalitetnu uslugu i odgovarajući tretman pacijentice.
Budući da kvaliteta košta, cijena je za liječnika bila sasvim primjerena – 3.000,00 KM, u kešu. Kako to već biva na svakoj pijaci, uslijedilo je cjenkanje s ciljem formiranja cijene, koja će odgovarati i ponudi i tražnji.
Na kraju, suprug je, demonstrirajući svoju pregovaračku vještinu, uspio sniziti cijenu na pristojnih 500,00 KM, u kešu.