Na okruženju u kojem ja živim ni radnici Centra za mentalno zdravlje mi ne bi pozavidjeli.. Budim se uz zvuke bušilice, brusilice, krampova, motorki i naravno uz primjesu neke od narodnih krajiških pjesama gdje se obično najjasnije čuje onaj dio “Garo, Garo, slomiću te živu..” ili “vozi me na Pale preko Ledina” .
Dan provodim slušajući histeričnu dreku nekih dokonih persona, a na spavanje odlazim uz sočne psovke komšije koji u kasnim četrdesetim najviše podsjeća na američkog tinejdžera ovisnog o igricama, dok onako sočno psuje onu koja je donijela na svijet jednom od imaginarnih likova iz igrice, jer ne uspijeva preći na drugi nivo.
A kako je lijepo bilo tih svečanih dana… Svuda mir i tišina.. Na gradilištu se mogao čuti samo pokoji tihi glas koji daje prognozu: “Ma oni su u koaliciji” i drugi koji dobacuje : ” Neće oni ove godine uspjeti”. I ovi dokoni su počeli da raspredaju o toj aktuelnoj temi, ali sa mnogo vise rezerve. Ćak je i komšija na trenutak utihnuo. Sve je bilo u znaku tišine i pripreme za svečani dan. To me malo podsjećalo na one priče o euforiji na Dan mladosti.. Samo što je ovdje bilo pitanje da li će se štafeta predati ili ostati u rukama istih..
Dani slave, nadmudrivanja, dani svečanosti i protivrječnosti. Svečane večere, svečane manifestacije, svečana okupljanja. A s druge strane avangarda protiv klasicizma, liberal protiv konzervativca, naši protiv vaših.. I ko da onda misli na tričavu svakodnevnicu, na djecu, na ženu, na posao i sve ostale apsurde koji nas okružuju.
Bili smo tih dana kao Las Vegas.. Svuda bljestavi bilbordi sa racionalnim, imanentnim porukama.Svuda satori sa raznovrsnim lecima..sa svih strana promoteri koji istrcavaju blagonaklono dajući promotivne materijale.. Vjerujem da je i Čistoća tih dana imala pune ruke posla.. Ako je najstarija populacija rasprave oko ” ko je kome pojeo damu ili topa” stavila iza ovdasnje, zna se onda sta je krucijalno.. Sem sto su nam donijeli bijeg od svakodnevnice, izbori su nam donijeli i nove asfalte, bandere, spomenike…
Ja da vam kazem u cijelom ovom spektaklu sam odavno postala samo posmatrac, i pri tome ne mislim na onog koji radi za neku od partija, već na posmatrača u bukvalnom smislu te riječi.. Ne razumijem vam se ja u tu dubokoumnu politiku, u te nove trendove, kulture dijaloga, debate, novointelektualne pokrete i ostale peripetije.
A ko nije upućen, ne treba da se miješa nego da posmatra šta učeni ljudi govore na tribinama i emisijama i kakvi su njihovi planovi za našu budućnost. Ako ne znate onda šutite jer ste izabrali nekog ko zna kakva je prošlost, sadašnjost i budućnost..
Kako svaka graciozna desavanja imaju svoj kraj tako ima i ovo.. Prođoše sve rasprave, svečanosti, trpeze sa pečenjima, koljenicama i raznim mezama.. Na bilborde se vratiše one dosadne reklame, šah se vrati kao prioritetna aktivnost a i mi se vratismo našem životnom ritmu.. Dnevna dreka opet zaživi, komšija se vrati svojim igricama i vožnja na Pale preko Ledina postade aktuelna.. Pa neka se onda neki od zlih jezika usudi reći da niko nema koristi od izbora!
*za konkurs