Superžena je i ovog jutra ustala u 6:30h, kao i obično. Istuširala se, spremila klincima doručak, te ih uz nježne poljupce probudila da ne zakasne u školu. Dok se spremala u kupatilu, voljeni muž napravio joj je omiljeni Milka kapućino i ostavio na stoliću za šminkanje. Na vratima ih je ispratila uz osmijeh i nastavila da se sprema za posao. Ali ne za bilo kakav posao. Superžena spašava druge žene. Znate kako obično oni superheroji iz stripova i filmova imaju neke čudne moći I oružja?
E pa ima i ona. Rođenjem joj je data moć da bude žena, a kao oružje koristi samo demokratiju, obrazovanje i zakone.
Žurno je istrčala iz kuće da ne zakasni. Čim je izašla pogledala je na sat, 7:40. Pogledom traži nekoga na parkingu. Ah tu je. Selma. Znate Selmu, onu ženu što je došla na razgovor za posao, a poslodavac joj rekao: “Ah draga, pa vi ste trudni, što ste uopšte i dolazili ovdje, mislite mi se kasnije povlačiti po kancelariji sa stomakom do zuba”… Ta ista Selma se pozvala na Zakon koji je izglasan zahvaljujući Superženi. Čika poslodavac ju je primio da radi, jer je ispunjavala sve uvjete, a i da bi izbjegao visoku kaznu za diskriminaciju trudnica. Maše Selma Superženi sa osmijehom na licu, dok drugom rukom mazi već poprilično narasli stomačić. I Superžena uzvraća, te tako puna ponosa sjeda u automobil.
Zaustavila se na semaforu. Preko pješačkog prelaza pretrčava Lejla. Superžena joj trubi. Lejla se okreće se i oduševljeno pozdravlja Superženu. Znate Lejlu? To je ona žena što je radila u firmi 4. godine, čeznula da zatrudni zbog nekih zdravstvenih komplikacija, i kad joj je konačno Bog ispunio želju, dobila je radnu knjižicu natrag. Kako ne znate Lejlu? Pa njoj je novi Zakon omogućio da vrati svoje radno mjesto, zahvaljujući borbi jedne žene, Superžene.
Kada je stigla u zgradu gdje radi, kolege su je učtivo pozdravljale, a ona još učtivije uzvraćala. Ušla je u lift i taman da se vrata zavore čula je glas: “Zaustavi lift!” To je i učinila. Ušla je njena prelijepa kolegica Jasna. Znate Jasnu? To je ona žena koja je uz pomoć svoje kolegice, Superžene, došla da radi u Ministarstvu. I ne, ne da pere ćaše I kuha kafe, već da sudjeluje o najbitnijim odlukama za državu, na funkciju koju su skoro 20 godina obavljale kolege ministri. Superžena, znate, ne vrši diskriminaciju nad lijepim ženama, niti osjeća ljubomoru i zavist. Ona gleda obrazovanje, iskustvo, želju i volju, a usput dijeli mišljenje tete Albright.:”U paklu postoji posebno mjesto za žene koje ne pomažu druge žene”.
Stigla je u svoju kancelariju. Odmah se bacila na posao i brdo mailova koji su je čekali. Otvara posljednji primljeni mail i sa zadovoljnim smješkom čita: „Poštovana, hvala Vam što se, između ostalog, borite za rodnu ravnopravnost i prava žena. Danas sam podmirila sve bebine potrebe i troškove, zahvaljujući redovnoj i povećanoj porodiljskoj naknadi za koju ste se izborili. Sa 360 KM moja beba je bila uskraćena za mnogo toga. Još jednom hvala i sve najbolje u budućem radu. Srdačan pozdrav, Jelena.
Superžena se zahvalila na podršci, i nastavila da radi, da ne izgubi dragocjeno vrijme, jer i druge žene računaju na njenu pomoć.
Drage moje, i vi možete biti Superžena. Malo volje, zainteresovanosti, snage i upornosti, to je sve što treba. Neće muškarci riješiti ova goruća pitanja od kojih ovise životi žena. Samo vi. Budite hrabre. U svakoj od vas se krije Superžena.
Dozvolite joj da izađe na vidjelo.
Za konkurs.