Kako da dođem u Sarajevo? Prijatelji i kolege me često pitaju kad ću doći, kad ću navratiti, nismo se dugo vidjeli, to znam i sama. Studentska karta je odavno istekla, život me vodi u drugim pravcima, i zasad na neki način u Sarajevu nemam šta tražiti. Ni rođena tamo, ni odrasla. Pa ipak, Sarajevo je u mojoj mašti pojam velik kao kosmos. U njemu sam prvi put dobila priliku da se ”borim za revoluciju”, i nedugo zatim shvatila da je takva vrsta pokušaja revolucije beznadežna.U njemu sam upoznala ljubav svog života, kao i najdivnije ljude u dosadašnjem životu koji su me načili puno toga. U njemu sam ostavila svoj studentski stan, svoje cimerice, najbolju prijateljicu, svoje kolege i mnogo dragih ljudi, svoj idealizam i čuđenje novim stvarima, buntovništvo; parkove i trolejbuske stanice, Vilsonovo iza Filozofskog fakulteta, šetnje uz Miljacku od Marindvora do čaršije početkom jeseni… U Sarajevu sam ostavila sebe. Nehotice sam plakala kad sam se ispisala s fakulteta i time završila svoje drugarstvo s njim. Rijetko mu pišem, zovem još rjeđe. Kako da dođem u Sarajevo, a da ne ostanem?