U vrijeme kada nikada nije bilo lakše komunicirati i doći do informacija pojavljuje se i blog. Sredstvo ili alatka modernog čovjeka 21. vijeka koja mu omogućava da tu i tamo vrisne u eter. Od snage napisanog zavisiće i odjek bloga kao i popularnost samog blogera.
Blog te može učiniti poznatim ili možes već biti poznat pa odlučiti da nesto pišeš, jer eto je**ga red je da i ti kažes nešto, o nečemu. Kada kažem ‘poznat’ mislim na instant popularnost stečenu na društvenim mrežama, bavljenjem politikom i kojekakvim ‘javnim poslovima’. Kao takva osoba ‘dužan’ si da imaš mišljenje o svemu i naravno, najbolje bi bilo da ga distribuišeš u vidu bloga.
Kompetentnost je tu manje bitna. Pišu svi i pišu o svemu. Novinari odlučuju, valjda vođeni trendom, da nam umjesto činjenica, konkretnih informacija sa mjesta zbivanja, pišu svoje lične stavove i subjetivno izvještavaju o dešavanjima oko nas i u svijetu i time dobijamo njihove ‘blogolike’ tekstove u medijima.
Blog je postao prirodna reakcija čovjeka na impulse koje dobija iz sredine. Da napišete blog nešto vas je moralo naljutiti, razočarati, oduševiti, uvrijediti ili jednostavno postoji nešto što niste imali s kim da podijelite pa ste odlučili da čitavu stvar stavite na internet i čekate salvu odobravanja ili kritika, u zavisnosti od čega će te nahraniti svoj ego ili srozati svoje samopouzdanje.
Litosfera, atmosfera, hidrosfera, biosfera i blogosfera. Dobili smo jedan prostor sa mnogo mišljenja, ali gdje u stvari niko nikoga ne sluša. Previše “tako je” i “treba”, a premalo “kako” i “na koji način” dobija se kao izlazni proizvod bloga. Kako nam fotografija služi da oslika i zadrži trenutak iz našeg ugla posmatranja, tako nešto slično radi i blog samo u pisanoj formi. Ostaje samo kako će vješt pisac upotrebom riječi i teme animirati čitaoca i privoliti ga na svoju stranu.
Teško je za očekivati da će neko od mišljenja iznešeno na blogu promijeniti stanje u društvu ili čitaočev stav, jer mi ustvari i nesvjesno tražimo tekstove sa sadržajima koji podržavaju naše stavove, najčešće odbacujući suprotna mišljenja. Tako da, kada mislimo da smo povezani kao nikada do sada mi smo ustvari veoma otuđeni jedni od drugih krećući se u svojim virtuelnim krugovima. Te krugove izgradili smo sami slijepo prateći algoritme u pozadini koji reaguju na naše klikove i grade nam naša virtuelna dvorišta iz kojih se teško pomjeramo.
Pa, da li onda i zašto pisati?
Pišite. Ipak, pokušajte biti što kompetentniji. Pokušajte biti zanimljivi i smiješni. Lijep je osjećaj znati da ste danas vašim riječima izmamili osmijeh na nečije lice. Prenosite lijepe priče iz vaše sredine, jer ovom svijetu, a pogotovo našem regionu treba ljepote. Vremenom će naše društvo, valjda više razviti kritički stav i svi ti silni blogovi neće više biti pucanj u prazno već kritike i odbijanje, prijedlozi i prihvaćanja, koji će uticati na javno mnjenje.
*Za konkurs