ZAVNOBiH je antifašizam i to je njegova najveća svetinja.
ZAVNOBiH je bio te 1943. godine poziv u boj, u boj protiv fašističkog okupatora i kvislinga.
ZAVNOBiH zajedno sa AVNOJ-em udara temelje nove federalne Jugoslavije i kida sve veze sa Kraljevinom Jugoslavijom.
ZAVNOBiH traži da se prekine građanski (bratoubilački) rat u BiH i Jugoslaviji, koji su inicirali fašisti, a sprovodili u djelo kvislinzi u Drugom svjetskom ratu.
ZAVNOBiH uspostavlja šestu federalnu jedinicu Bosnu i Hercegovinu i insistira na ravnopravnosti njenih naroda pod čuvenom parolom da je BiH ” i srpska i hrvatska i muslimanska”. Tito i vodeći komunisti time suštinski prave najvažniji potez i rješavaju nacionalno pitanje u budućoj Jugoslaviji praveći balans između dvije najveće republike Srbije i Hrvatske. Jugoslavija će i nestati u plamenu pola vijeka poslije kada su nacionalističke garniture u Beogradu i Zagrebu odlučile da taj balans snaga promijene.
Svi članovi ZAVNOBiH-a i čitavog AVNOJ-a u nose istu petokraku na svojim kapama i za samo jednu ideju su spremni dati život a to je ANTIFAŠISTIČKA JUGOSLAVIJA.
ZAVNOBiH je napravio dvije greške. Iako je govorio o socijalnoj pravdi i boljem društvu za sve, dopustio je na kraju i poslije rata surov obračun sa građanstvom (buržoazijom), otimanje njihove imovine, pa čak i brojna ubistva. To je nepopravljiva šteta o kojoj treba otvoreno govoriti.
Druga greška bila je da je ZAVNOBiH netom poslije završenog rata dozvolio da Muslimani ne budu priznati kao šesti narod u Jugoslaviji. Ta šteta će tek biti ispravljena 20-tak godina poslije.
Sretan vam ZAVNOBiH koji ja danas slavim, svjestan svih njegovih mana jer naš ZAVNOBiH je istinski antifašizam i to je njegova najveća svetinja.
Jedino gore od zvaničnog Sarajeva, koje je na perfidan način izokrenulo duh ZAVNOBiH-a i dalo mu značenje puno mitomanskih i populističkih floskula koje služe u dnevnopolitičke svrhe, je to što se Republika Srpska stidi i negira 25.novembar.