Moja Republiko sretan rođendan ti želim. Kako se osjećaš moram te pitati? Da li si sretna? Da li ga sa nestrpljenjem očekuješ? Gdje su ti očevi moja Republiko, gdje su oni što su te stvorili, hoće se oni spomenuti danas na svečanome stranačkom defileu?
E moja Otadžbino, da li su te ovakvu zamišljali naši očevi, đedovi, stričevi, ujaci kada su te stvarali? Ne mogu da ne pustim suzu kada pomislim da su toliki dali sebe za tebe, a ti oborena na koljenima. Pokradena, ojađena, osiromašena. Sada ti i djecu tjeraju. Ono što niko nije uspio u zadnjih sto godina kroz ratove ovi uspijevaju u miru. Svakog dana nas je sve manje i manje bez ispaljenog metka. I to ti djeca idu moja Republiko, idu u inostranstvo zauvijek bez želje i namjere da se ikada više vrate. Ne znam čime si to zaslužila moja Otadžbino, ali mi srce puca kada te vidim ovakvu. I eto moja Republiko ništa im nije sveto pa ni tvoj rođendan. Od rođendana prave stranački skup, valjda zato što oni koji bi trebalo da slave stoje u redovima ispred Njemačke i Slovenačke ambasade. Ja im govorim da nikada neću ići, nije ni moj otac ni ‘92 a ni '95 kada su mu uzeli grad, u kome se rodio i odrastao. Ostao je tada kada je teže bilo da te stvara pa ću tako i ja ostati. Ali ja sam među rijetkim. Ne znam s kim ću od prijatelja moći sledeći rođendan da ti slavim. Bojim se da će biti na zapadu a ja sam ovdje. Ali ne ljuti se na njih nisu oni krivi, budi ljuta na one koji ih bjesmoučno tjeraju. E moja Otadžbino draga šta mi uradiše od tebe i to oni koji te nisu ni željeli tih nesretnih devedesetih. Ne treba ni čuditi zašto te sada ubijaju, nikada te nisu ni voljeli. Ali eto šta je tu je. Mora da se i nešto sama kriva jer ja vjerujem da se svakome vraća ono što je dao, što je zaslužio. Ali sumnjam da si ovako mlada mogla navući toliko loše karme da te ovoliko kažnjava. Znaš šta me jedino tješi? Kažu posle bure uvijek sunce jače sija. Tako da sam siguran da će i tebe sunce obasjati posle ove teške i duge bure. Ne mogu reći da si preživjela teže iskušenje za ovih svojih svega 27 godina postojanja. Ali se nadam da će ti ovo biti najteže. Za kraj malo otrcano ali želim ti sve najljepše od srca da sledeći rođendan dočekaš ljepša i sretnija, da ti se sve želje ispune. Mada sam malo skeptičan prema tome ali se moramo nadati! Nada nikada ne smije da umre kod čovjeka pa tako ni kod tebe moja Republiko. Ja ću te uvijek voljeti iz godine u godinu sve više i više, i dočekaćemo zajedno i tvoj neki budući rođendan koji ćemo moći stvarno u sreći i veselju proslaviti kako i dolikuje.