Proteklih dana i mjeseci, prateći po malo izbore sa obe strane Atlantika, moglo se vidjeti sledeće. To nije nikakvo veliko otkrivenje nego jedna najprirodnija stvar u politici. Stranke i pojedinci određene političke provenijencija podupiru i sarađuju sa srodnim i sestrinskim partijama i pojedincima. Na primer, Bernie Sanders u još uvijek neizvjesnoj američkoj kampanji više puta pohvalno govorio o Skandinaviji i njihovoj socijaldemokratiji. S druge strane Tsipras hvali Pabla Iglesiasa, a novootkriveni ljevičar i tragičar na jučerašnjim izborima Borko Stefanovic hvali Jeremyja Corbyna, i sve prethodno navedene. Nije bitno ko koga hvali na kraju krajeva, poenta je da da ljudi sa sličnom ideologijom, istom političkom grupacijom sarađuju. Svi se oni nazivaju socijalistima, social demokratima ili demokratskim socijalistima.
E sada dolazimo do našeg predstavnika u tim social-kako god vodama. Uzimajući u obzir skorije i ne tako skorije događaje, ne mogu da se ne zapitam, sa kojom to srodnom strankom u svijetu SNSD ima saradnju?
Tu ne mislim samo izbacivanje iz socijalističke internacionale, niti samo na sastanak predstavnika SNSD-a sa poslanicima francuskog Nacionalnog Fronta u Banjaluci. Tokom tog sastanka SNSD je čestitao članovima delegacije na uspjehu na posljednjim francuskim izborima i izrazio nadu za tješnjom saradnjom Republike Srpske i Francuske. Nacionalni front je, uzgred član europarlamentarne grupe “Evropa nacija i sloboda”, ako to ikome u naprednoj SNSD omladini i članstvu išta znači.
Mnogo prisnije odnose SNSD gaji sa još jednim članom Nacija i sloboda, Slobodarskom strankom Austrije. Još jučer, imali smo priliku da čitamo čestitku predsjednika Dodika kandidatu slobodaraca Norbertu Hoferu na pobjedi u prvom krugu predsjedničkih izbora. “Sa velikom radošću primio sam informaciju da ste osvojili najveći broj glasova u prvom krugu predsedničkih izbora u Austriji. U ime Republike Srpske i moje lično ime primite iskrene čestitke na pobedi, sa željom da 22. maja ubjedljivo trijumfujete i u drugom krugu trke za najvažniju funkciju u Austriji i postanete njen predsednik, što Vi i Vaša Slobodarska partija zaslužujete”. Nije zeza, prvi socijaldemokrata u Srba upućuje izjave ljubavi prvom desničaru Austrije. Kako zanimljiv social-desničarski Bromance.
U čemu je stvar sa fiksacijom SNSD-a partijama iz ponenute grupacije? Partijama koje sve odreda karakterišu krajnje desna politika, euroskepticizam, nacionalizam, desničarski populizam, anti-imigracija i islamofobija? Kažu da su najlogičniji i najjednostavniji odgovori obično tačni, tako da odgovor po meni glasi – jer se u potpunosti pronalaze u pomenutim ideologijama? A da je njihova socijaldemokratija samo prazna forma bez ikakve sadržine. Dobro, to je već odavno poznato izgleda svima osim onima koji su u toj partiji.
Iz ovoga sam izvukao nekoliko postulata socijaldemokratije u Republici Srpskoj:
– Glavni preduslov saradnje SNSD-a sa nekom strankom je taj da ta stranka ni pod razno nije socijaldemokratska.
– Za SNSD ne postoji francuska Socijalistička partija, postoji samo Nacionalni front
-Za SNSD ne postoji Socijaldemokratska partija Austrije, postoji samo Slobodarska stranka
– Nije poželjno spominjati Rosu Luxemburg i Klaru Cetkin. Poželjno je spominjati Marine le Pen
– Nije poželjno spominjati Willyja Branta i Olafa Palmea kada se može pričati o Jorgu Haideru, Norbertu Hoferu i Heinz Christian Stracheu
– Friedricha Eberta je dopušteno spominjati, ali u kontekstu etiketiranja izdajnika iz pomenute NVO po Banjaluci i Republici Srpskoj
– Nacionalizam je ideologija snažnija i od kapitalizma i od socijalizma