Rodjak Jovo se spremio i oprao traktor. Obukao je svoje plavo odijelo, bijelu košulju i crvenu kravatu. Jutros kako je ustao, popio je kafu i rakiju, malo narezao slanine i luka. Mati mu nije voljela kad je u takvom stanju, ali je šutila. Sinoć je gledao nesretne izbjeglice kako se pokušavaju prebaciti preko granice, na putu za Njemačku. Odjednom ga je pukao fleš, sjetio se te proklete Njemačke…. I on je bio tamo nekada davno, sjetio se kako je prvi put probušio uho, istetovirao sebi indijanca na rame i neku bodljikavu žicu… Bile su to godine rokenrola, i sva sreća da je na vrijeme dobio izgon zato što je pijan išutirao pašče neke komšinice koja je ridala kao nilski konj sve jaučući na sav glas ” Mein Polo,mein Polo!” Jovo je sinoć gledavši dnevnik osjetio ljubav. Vidio je neku garavu kako plače i daje izjavu u po mikrofona. Otišao je u svoju sobu, nastavio piti rakiju i vrtiti svoj piercing u pupku…. Sad je jutro, i on ima misiju. Jovo nije baš normalan…