Dva puta sam mijenjao trolu što je dobra statistika, uzimajući u obzir i da sam propješaćio dvije stanice. Početak je mjeseca pa je aktivnost revizora povećana. Sjećam se da sam prije par godina u šest stanica pet puta ulazio-izlazio dok nisam dolijao, pa daj ličnu, pa ne dam, pa onda jedan čovjek pokaza značku MUP-a KS na molbu jednog od revizora (znaju se), pa dao, pa izađi, pa izađem i priča ova, priča ona. Džabe mi što sam imao 11 prethodnih kupona, za 12 kupon mi je trebao index koji je bio u posjedu studentske službe i puče kazna od 26, 60 KM. Dobio sam papir sa kojim sam mogao da obiđem krug i da se vratim sa lovom i platim. No problem. Jeste budala sam, nitko od vas ne bi platio ali pošteno je ipak bilo. Uhvaćen – plati. Rekao sam sebi da drugi put platiti neću jer sam znao da će biti drugog puta. I nisam platio. Bilo je to godinu dana poslije u Tramgrasu. Jedan od revizora je bio isti onaj iz trole i začudo zapamtio me i to na duže staze. Pozdravi se na ulici, pozdravi se u tramvaju, skoro pa frendovi. Ne krivim ga. Ipak je radio svoj posao ma koliko se meni taj posao ne sviđa niti bih ga mogao raditi. Naučio sam otpodraviti pa uzvratim s dobar dan.
A ostali?
Gledali su kroz prozor oba puta.