Sve te crne vijesti pod kapu više ne mogu da stanu, pa kontam da je vrijeme da kapu skinem, a i ljeto je. No, kud bih s takvom kapom?
U otmicama, zlostavljanjima, huliganstvima, saobraćajnim nesrećama, terorističkim suicidalnim akcijama, navijačkim izgredima, porodičnom nasilju i inim zlodjelima vazda učestvuju nekakvi pojedinci- psihopate. Što krvaviji slučaj, to veće interesovanje za, nećete vjerovati, počinitelja. Za žrtvu je dovoljno reći “rahmet ili pokoj joj duši”. Za počinitelja počinje izgradnja psihološkog profila koji se prodaje po internet portalima i društevnim mrežama kao najnovija legitimna meta za iskaljivanje mržnje širokih narodnih masa, žestoko prema počinitelju, al još žešće međusobno, tj prema Srbima, Hrvatima i Bošnjacima. Koliko samo teorija zavjere, koliko takozvanih neospornih činjenica, linkova za takozvane dokumentarne filmove i ostalih nacionalističkih izmišljotina možete razabrati među psovkama i uvredama u fejsbuk komentarima na određeni članak, prosto se iznenadite koliko je glavna tema, u stvari – promašena. Jer, psihopata nije tek sporadičan slučaj koji se pojavio tamo negdje, o kojem se intervjuišu i komšije koje tvrde da je uvijek bio fin, povučen dječak i eto niko ne zna šta mu se odjednom desilo. Psihopate su tu, među nama, među ovim fejsbuk komentarima i u temi koja ne zastarijeva – rat. I baš eto, u toj temi, koja nas najviše intrigira i boli, imamo i žrtve i zločince. O žrtvama smo pričali, pričamo i pričat ćemo. Žrtve ukopavamo, prebrojavamo, umnožavamo, spomenike im dižemo, oplakujemo, opjevavamo, samo ih ne okajavamo. I kao, praštat hoćemo, al zaboravit nećemo. E u to praštanje ne vjerujem, nažalost. Praštati mogu samo veliki, a, da prostite, nekako smo se i smanjili. Žrtvama rahmet/pokoj duši, no šta ćemo sa živim zločincima? Ko su oni, i zašto se o njima ne piše? Ko su te psihopate o kojima bi komšiluk tvrdio da su bila fina djeca? I otkud ih tako mnogo? Gdje su danas ti ljudi koji su pljačkali, silovali, ubijali, protjerivali, koji na svojim rukama nose krv djece, žena i staraca? Danas tim rukama grle svoju djecu i unučad. Danas su uzorni očevi, djedovi, komšije. Naši, među nama.