„Nećemo proteste“ – Parola protestanata protiv protesta u Bijeljini
Već nakon prvog dana protesta na Fejsbuku se pojavila stranica „Bijeljina protesti“ koja je za veoma kratko vrijeme skupila veliki broj članova (lajkova), gdje govorimo o nekoliko hiljada. Odmah se počelo govorkati i najavljivati neko okupljanje u Bijeljini i da će se tačan termin znati uskoro. Potom je došla i informacija da će se navedeni protest desiti u nedjelju u 13 časova. Svi poznavaoci prilika u Bijeljini, dovoljno upućeni u apatičnost Bijeljinaca, znali su da u skladu sa svojim ravničarskim mentalitetom malo ko će se odlučiti da nedjeljni odmor i boravak ispred TV-a zamijeni izlaskom na najavljenu kišu, tako da se i nije očekivao neki odziv. Sve je išlo normalnim tokom.
Međutim, dan prije zakazanog protesta, počela se pojavljivati informacija da će doći do „kontraprotesta“. Sam pogled na sudionike tog protesta je govorio dosta, ali o tome malo kasnije. Glavni argument za kontraprotest je bio „šta god da dolazi iz Federacije, ne može to biti dobro, ne damo Srbstvo, ne damo Srbsku“. Hajde malo da izanaliziramo tu pojavu.
Protesti u Federaciji, ma šta spin majstori na čelu sa Miloradom Dodikom lično tvrdili, očigledno imaju ekonomsko-socijalnu pozadinu. Ako su ljudi u Federaciji spremni da zapale pola Sarajeva, Mostara i Tuzle zarad toga da napakoste Republici Srpskoj, onda je na djelu teški mazohizam i autodestruktivnost protestanata, što bi trebalo da izazove pažnju neuropsihijatara, a ne političara. To sigurno nije slučaj sa protestima u Federaciji, jednostavno, po izjavama 99,9% učesnika jasno je da je ljudima ovaj način funkcionisanja države, politike, vlasti i društva došao do guše i da se ovako više ne može. Dakle, da odbacimo te mahinacije i nemušta saopštenja vlasti. Da se vratimo na proteste u Bijeljini.
Više je nego jasno da su se „kontramitingaši“ sami identifikovali svojim navijačkim skandiranjima, „spontanim okupljanjem“ i parolama. U najboljoj tradiciji sljedbenika Slobodana Miloševića sa tzv. Kontraprotesta (volim i ja vas) i Jogurt revolucije i njegovih spontanih „događanja naroda“ među licima na kontraprotestu moglo se vidjeti dosta podmlatka bijeljinskih ogranaka stranaka, dok je „tvrđe krilo“ kontramitinga činila grupica navijača koji su pod kontrolom lokalnog vođe navijača, tajkuna i vlasnika lanca trafika na najboljim mjestima u gradu, za koju se po Bijeljini priča da je drži u „talu“ sa aktuelnim gradonačelnikom, kadrom SDS-a, tako da se ponovo pokazalo da je Bijeljina jedan od gradova gdje uopšte nije bitno ko je iz koje stranke, već ko je s kim povezan.
Poseban osvrt zaslužuju glupe parole ukomponovane u navijački intonirane slogane „Vi ste bruka srpskog naroda“, „Bijeljina Srbija“ i skandiranje Ratku Mladiću. Niti ta Srbija hrani ovaj narod, niti ga hrani Ratko Mladić, a ko je bruka srpskog naroda, da li oni što su izašli na ulice da protestvuju zbog katastrofalnog stanja (a među kojima je bilo i boraca) ili grupica balavaca koji niti su branili niti stvarali Republiku Srpsku, niti se sjećaju Mladića, jer imaju godina koliko je on u bjekstvu, to je na čitaocima i gledaocima da presude. Ako se išta moglo izvući iz nesuvisle izjave vođe kontramitinga „da ne želi da se bilo šta preliva iz Federacije u RS, pa ni nezadovoljstvo“ onda je to da je očigledno nekima u RS dobro ovako kako je. A svi znamo ko su ti kojima je u RS dobro.