Nakon prošlogodišnjih oktobarskih izbora BiH je zadržala relativno istu kompozicju vlasti, s izuetkom SDP-a, čiju je ulogu preuzela novokomponovana Demokratska fronta, kao tzv. “ljevičarska” alternativa nacionalnim strankama (SDA i HDZ). Iako je Demokratska fronta odmah na početku ponovila grešku SDP-a iz 2010. godine, ulazeći u vlast sa nacionalnom strankom (SDA), koja je rezultirala masovnim rasipanjem članstva, među kojima sam bio i ja, i dalje je postojala nada da DF, predvođen velikim liderom Željkom Komšićem, potajno “zna šta radi” i ulazi u cijelu priču sa jasnim ciljem.
Poslije dvije sedmice pregovora dalo se zaključiti da, ipak, DF ili nije u stanju izboriti se za svoje ciljeve naspram dva nacionalna dobro uvezana tabora, ili je ušao u čitavu priču oko formiranja vlasti veoma naivno. Ono što je, pak, mnogo bitnije od ovoga je činjenica da tokom formiranja Vijeća ministara izborni rezultat ni u jednom trenutku nije uzet u razmatranje, te se išlo ka pukom zadovoljavanju jednake etničke zastupljenosti. Zahvaljujući ovoj logici dobili smo Vijeće ministara u kojem je HDZ dobio tri ministarska i četiri zamjenička mjesta, a DF po jedno ministarsko i zamjeničko mjesto, uprkos znatno boljem izbornom rezultatu.
Iako sva tri konstitutivna naroda moraju biti jednako zastupljena, što nalaže i Ustav BiH, postavlja se pitanje da li su nacionalne stranke ustvari monopolizirale svoje etničke kategorije. Da li svako hrvatsko mjesto po defaultu pripada HDZ-u i bošnjačko SDA-u? Šta je sa biračima lijeve ili građanske provinencije, koje ne žele gledati podjelu vlasti između nacionalnih stranaka, već na osnovu izbornog rezultata. Zašto je DF napravio ustupak stranci HDZ, iako su dobili veće povjerenje i time direktno devalvirali glasove i povjerenje svojih birača? Čemu obećanja da želite napraviti preokret u političkim zbivanjima u Bosni i Hercegovini ako nakon izbora sve instrumente predate drugoj političkoj opciji?
Ono što se postavlja kao prioritet političkoj zajednici u BiH je da se radikalno promijeni poimanje politike, političkih procesa i stvarne volje građana. Građani BiH više ne smiju biti taoci etno-nacionalnih stranaka! Podjela političkih funkcija se treba i mora vršiti isključivo na osnovu izbornih rezultata, dakle, ako je jedna stranka dobila rezultat koji je potreban za 3 ministarska mjesta, ima pravo i obavezu da da jednog bošnjačkog, hrvatskog i srpskog kandidata, ili iz reda ostalih. Ako jedna stranka propagira građansku opciju, ona sebe zadužuje da jednako zastupa sva tri naroda i Ostale, poštivajući Ustav BiH. Hrvat iz Sarajeva je jednak Hrvatu iz Mostara, Bošnjak iz Čapljine je jednak Bošnjaku iz Zenice, a oni koji pripadaju kategoriji Ostalih, moraju biti jednaki konstitutivnim narodima, bez kompromisa. Zašto sam ja glasao za stranku koja je zatim predala političke instrumente nacionalnoj stranci, čemu svrha glasanja? Da li će se opet podilaziti etničkim podjelama pa će tako HDZ dobiti i 6 ministarskih mjesta u Vladi FBiH, koja joj izbornim rezultatima ne pripadaju, ostaje da vidimo.