Gluplje od toga što se Milorad Dodik pojavio na otvaranju EYOFa može biti samo to što se Aleksandar Vučić pojavio na komemoraciji žrtvama u Srebrenici, a nakon svega što je radio i govorio (recimo onaj govor u Skupštini Srbije kad poziva da se za jednog srbina ubije 100 bošnjaka).
Ubrzo zatim, u režimskim medijima spontana reakcija okupljenog naroda na komemoraciji pretvorila se u „pokušaj atentata na Vučića“. Zgužvani papiri od sendviča, plastične flaše od 0,5 litara i pokoja sandala i patika (a gađanje cipelom ima određenu simboliku u islamskom svijetu) odjednom su se pretvorili u ubojito oružje. I grmalj od 2 metra bježi uplašeno dok sve to mirno snimaju pripadnici srbijanske obavještajne agencije.
Onda onaj primjer kad Draško Stanivuković pokušava atentat na Dodika „kamenom temeljcom“ u Čelincu. A kamen temeljac manji od klikera. (Pa još snimljeno kako Dodik udara i izbija mobitel iz ruke Stanivukovica).
Pa tvrdnje da je koncert Harisa Đinovića prekinut. Da je Stanivuković oštetio policijsko auto. Pa da su protesti nanijeli milionsku štetu Banja Luci. Da su bili nasilni protesti. I slično.
Kad sagledamo sve to, onda je pravo čudo kako u režimskim medijima izviždavanje Dodika na otvaranju EYOFa u Sarajevu još nije nazvano pokušajem atentata.