Teško je naći zadovoljstvo, čak iako je čovjek svjesno odlučan da teži minimalizmu. Te da njegovo zadovoljstvo može biti uvjetovano i malim stvarima. Najveći problem s kojim dovoljno svjestan čovjek može biti, i jeste suočen, jeste sablasni filmski scenario s kojim je suočen iz dana u dan, kada on mora svaki dan da, sve one stvari koje su „luksuz i zadovoljstvo, pa i sreća i zabava“, da ostvari iz nova, svako jutro iz početka. Kao svaki onaj višak koji nije već pretpostvaljen, normalan čovjek, sa normalnim ponašanjem, da bi ostvario u danu veće stvari nego koje ima inače, mora mnogo da se trudi, i kada ih ostvari opet ne doživljava on što bi trebao doživiti. I tako opet ujutro sve ponovo, umori se čovjek od tog. Pored što se umori, loše i ne tako dobre stvari se ko od prirode same po sebi ponavljaju, a one dobre je upitno da li će se ponoviti. Nisam želio komplikovati, ali kako drugačije da opišem, monotoniju i melanhoniju. Da koliko god ti stvari promjenio u životu i ostvario, sporadično dovoljan broj ljudi, ako i ne procentualna većina uopšte i ne razmišlja o promjenama na tako niskoj, ali daleko važnijoj razini. Ono što je za mene promjena fonda mojih riječi i načina izražavanja, za neke je promjena posla ili mjesta življenja. Pa vi vidite šta je čovjek koji za par godina promjeni tri posla, a sve te godine priča istim tonom, iste priče, istom bojom glasom za manjim ili istim fondom riječi. Kako i doživjeti da te moje promjene budu žive, ako se manje ljudi miče ka mnogom vrijednim stvarima i stvaraju lične i u užem krugu ljudi, bolje i nove priče, pa i djela, pa i misli. Hoću reći kako doživjeti punu upotrebljivost naših ponaosob promjena i učenja znanja, kada većina učini za deset godina desetinu promjena, a neki to rade na dnevnoj ili manjoj bazi. Kaže stari antički filozof, čovjek je u stanju vječne promjene. Kritički gledajući, i shvatajući, treba čovjek koji danas odvoji par sati na učenje i na mjenjaje samog sebe, da shvati kako oni koji ne žele da uče i da se mjenjaju, i da mjenjaju stvari oko sebe, nisu naša kočnica i straputica, nego naša šansa da mi vodimo sami sebe i lakše strujimo kroz cijelo društvo. Hoću reći da je nadgradnja upravo u tome, da kada shvatiš da si dovoljno svjestan i sposoban, a pored toga shvatiš da drugi nisu tako blizu. Onda trebaš da sa svojim znanjima i sposobnostima strujiš kroz cijelo društvo i ostvaruješ ciljeve, koji su pravi ideali, a i koji su teorijiski i filozofski savršeni, i savršeno tačni. Savršen je ideal i to da uspiješ ostvariti da se zbog tebe vrlo često oko tebe, ljudi osjećaju bolje, i zbog tvoje lične aure, ali i zbog tvojih riječi, koje su sigurno polen za cjvetove koji će da rastu. Pričam o našoj avagardnoj odvažnosti da prvenstveno sebe postavimo na visoki položaj, pa i o tome da „skoro pa egoistično“ ostvarimo prvo svoje lične ciljeve i na ličnoj bazi uspijemo, a da se kasnije pitamo šta ćemo mi sa društvom i šta ćemo da mu dajemo i po racionalnoj prosudbi „oduzimamo“. Hoću reći da postoje filozofske i psihološke norme po kojima mi smijemo sebi uzeti za pravo da smo iznad nekoga. Na kraju hoću da kažem da se na način da oni najsvjesniji u društvu trebaju da srede svoje živote na najbolji mogući način i da nakon toga uzmu u obzir da srede tuđe živote unutar jednog ili svih društava. Da je to star model, ali ja to gledam kao na one ljude koji mi pozitivno zapadaju u oko, da bi oni mogli da urade društveni poduvhat kako oni koji u oko zapadaju negativno ne bi bili tako loši ili uopšte negativni. Hoću samo da kažem po tačnim idejama, da je sređena osoba ona koja uvijek može da samokritično i objektivno promjeni i nauči bilo što o sebi, isto tako sređena je osoba ona koja može da nauči bilo što o bilo čemu drugom. Ima tu još formulacija, ali epitet sređena osoba bi bio samo odgovor na to, da sređena osoba nije ona koja je sredila svoje materijalno stanje, iako je poželjno, nego ona osoba koja je riješila svoje umno, svjesno, pa i duševno stanje, pa i psihološko stanje. Hoću reći ona osoba koja je tačno spoznala sebe i shvatila svoj bitak je sređena osoba, i isto tako koja je dovoljno shvatila svijet. Stvar je jednostavna kada osoba koja čita ovo je već sređena osoba, tako riješili ili ne riješili svoje materijalno stanje, mi bi trebali nastaviti sređivati sebe i svijet oko sebe.
Alen Delić