Kažu: “Ko čeka taj i dočeka!”
A onda počinju i nova pitanja.
No, no, no,…Bit će što biti mora….
Između ostalog vadih neki dan ličnu kartu. Da li ste primjetili kako su nam slike u koloru “divne”? Zašto svi kažemo “Daj da ti vidim ličnu, kakva nam je ova nova, pa nisi loše ispao-la,…”, a mislim da smo generalno loše ispali svi. Pogledala sam pet ili šest novih i svi izgledamo totalno loše. Crno-bijela je bila čak super u odnosu na ovu. Nekako izgledamo svi…. isprani.Ilismo realno upravo to svi. Isprani od snova i nadanja, isprani od još jednog dana koji čekamo da se završi, kao da svi žurimo ka kraju… Onako dok je bila crno-bijela nekako je imala neku čar, rekla bih šarm.
A onda se zagledam u oči, svoje oči na ličnoj karti, pa se zapitam: “Ko je ova žena što me gleda? Gleda me nekim vučjim pogledom onako skoro ispod oka. Da li sam to zaista ja?” A onda u tim očima vidim svih proteklih… tonu godina, godine previranja, rata, borbe za opstanak, godine života u Bosni. Vidim vučicu koja se bori za svoje mlade, tri okota u različitim godinama, koji valjaju jesti, promijeniti dlaku, ići u školu… Jer ovo je vučja zemlja, sebična, podla i željna krvi. Svi su se povukli u svoje jazbine i slabo je koga briga za koga drugog. Nema strpljenja, prostora za život u čoporu. Uzela nam je svaku želju da budemo i postanemo dobri ljudi. Nema vođe čopora koji će biti primjer običnom čovjeku-vuku, nego imamo više tih vukova u vrhu koji nam trgaju ovaj komadić nam zemlje, trgaju nam tijelo i duh dok ne iscrpe i zadnji djelić snage koji imamo, fizičke snage za opstanak. Dokle? Šta čeka moje vučiće?…I vaše?
Moja sestra kaže: Na lijepo se lako navići, treba naučiti živjeti sa lošim, a lako ćemo ako bude bolje. Čekam, borim se i nadam. Samo me sad pomalo i strah tog boljeg. Nisam navikla, ali uvijek sam govorila –navika je ružna navika. Uđe pod kožu. Strah me da li ću prepoznati to bolje, da li ću znati živjeti s njim. I mada svjesno ne želim biti vuk, život te tjera na to.
Možda do sljedeće lične… kad pogledam u svoju sliku i slike drugih vidim sjaj u oku, optimizam, ljude voljne i pune života i sreće. Tad možda s pravom kažem: izgledaš super!
A zasad… idem u novi lov.