Zašto si se namrštila? Zašto si ljuta? Zašto si Namćor? Svaki dan ista pitanja, a ja svaki dan sve veći Namćor.
U masi svakodnevnih loših i negativnih vijesti i informacija svaki dan se pronađe neka zbog koje vam “skoči pritisak”i zbog koje poželite “otići glavom bez obzira” u neku zemlju Nedođiju gdje vam neće svaki dan govoriti da ima pravde na ovom svijetu, a vi je uporno ne vidite. Ali ja ne živim u zamišljenoj Nedođiji, već živim u jednoj drugačijoj Nedođiji – manjem gradu u BiH gdje me svakodnevnoj nazivaju Namćorom zato što ne volim i ne znam da glumim nasmješeno lice. Što je manji grad, to više nezadovoljstva, tračeva i nemogućnosti za život bez dosadnih pitanja i pogleda. Što manji grad, manje i prilika za posao, prilika za izlaske i manje prilika za jedan normalan sadržajan život. Mahalska zabadala se kriju na svakom ćošku i svkai dan ti “dižu pritisak”.
Ideš ulicom, sretneš poznanika, a on pita : ” Pa zar više ne radiš? “,pa ti nemoj biti Namćor!
Sjediš na sjelu za neki praznik s porodicom, a tetka pita:” A zar ti ono sine, nisi završila fakultet, zar takve kao što si ti neće prije zaposliti?”. A ti se samo gorko nasmješiš i kažeš da je možda tako bilo u neko njihovo vrijeme, da su fakultetlije imali prednost. I opet ne budi Namćor!
Odeš u vrtić i druge mame te pogledaju prijekorno kad im kažeš da ne radiš, a ipak šalješ dijete u vrtić jer želiš da dijete ima potrebnu socijalizaciju i društvo svog uzrasta. Pa ti ni onda nemoj biti Namćor!
Odeš na pijacu kupiti namirnice i usput čuješ kako se zaposlila neka “seka” iz susjedne zgrade koja ti skoro može biti kćerka i još kažu :”Ma mlada je ona , ali sposobna”, a ti znaš za šta je ona ustvari sposobna. Pa ti opet nemoj biti namćor!
Njaviše ti bude krivo kad ti kažu: ” Hajde, lijepa, mlada pametna, a takav Namćor, zašto?” E pa želim biti Namćor jer to je moj izbor, moja odluka i moja “faca”, iskrena, brutalna i samo odgovor na ona svakodnevna mahalska pitanja koja mi “dižu pritisak”.