Bijeli hljeb. Sinonim za dobrostanje i kvalitetan život.
Njima je bio, itekako. Dobar. Njima je bio, više nego kvalitetan. Ne samo zadnje četiri godine, nego, vjerovatno i ranije. Te četiri godine provedoše u parlamentarnim klupama, a ništa ne radiše. A jedoše ga. Bijeli hljeb. I jesti će ga još, najmanje, godinu dana. Dok se opet negdje ne uhljebe..pogađate, na bijelom hljebu.
Stid i odgovornost ne poznaju. Ti, koji su narednih godinu dana na bijelom hljebu. Da poznaju, ne bi se ni gurali u redu za predavanje zahtjeva za njim. Za bijelim hljebom. Vjerovatno bi ga jeli opet, ali onaj, zarađen svojim radom, svojom pameću i snalažljivošću. Ostali bi upamćeni, barem po tome. Ovako će ih pamtiti samo djeca i uži krug ljudi, kojima su valjali i koji im duguju. Velika većina im ne duguje ništa, sem psovki, kletvi i sočnih epiteta.
Jedna od tih je i ona, koja ih poziva da budu što jesu. Koja ih poziva da nastave, kako su i dosad radili. Koja ih proklinje..koja ih opominje. Koja im govori da ostanu đubrad do kraja svojih plitkih i jadnih života.