Samo pukim listanjem sajtova u pretprazničkom periodu među mnogim humanitarnim akcijama svake godine najviše simpatija pokupi ona Milanova.
Božićne pečenice za socijalno ugrožene, prvo iz njegovog Nevesinja, zatim i iz okolnih opština i tako iz godine u godinu. Covjek othrani prasiće, pripremi, ispeče i dostavi onima za koje Crveni Krst kaže da su prioritet.
Mnogo humanosti, dobre volje i starih običaja koji nalažu da se u svome dobru sjetimo i onih kojima nije dobro.
Mnogo humanosti, a tako malo riječi iz usta ovog čovjeka koji slijedi onu biblijsku "neka ti desna ruka ne zna šta je darovala lijeva".
Milan je do sada poklonio stotine i stotine pečenica (pečeni prasići) sve kako bi Božić učinio ljepšim i zahvalio tvorcu za sreću, zdravlje i uspjehe.
Iz rijetkih citata o samom Zurovcu zaključujemo da nije milioner, nego običan čovjek koji je napornim radom i malom stočnom farmom krčio put da preživi, a sada od viška stečenog pomaže druge.
Nema podatka da je Milan odlikovan nekom poveljom Nevesinja, Hercegovine, a ni Republike Srpske.
Nema ni ordenja SPC za humanost i primjer kako se jedan svetosavski hrišćanin odnosi prema svijetu oko sebe.
Ordenja i povelje su za političare, priznanja za privrednike…, a Milan, on je svoju nagradu odavno stekao kod Boga i kod ljudi.
Svoj oreol crta sam, tiho, nenametljivo. Nestane na godinu dana, a onda se opet pojavi pred Božić i svi (bez obzira na vjeru i naciju) sa suzom u oku kažemo:
Svaka čast LJUDINO!