Opreza nikad dosta, kažu. I još kažu da anđeli čuvaju djecu. Valjda zato što djeca nisu oprezna, pa ko bi ih drugi čuvao? Odrasli ljudi? Hm.
Odrasli vole da misle da se znaju čuvati, da imaju stvari pod kontrolom.
Tako je mislila i žena inicijala A.M. kada je tog majskog dana krenula u šetnju sa dvogodišnjom kćerkom Emom. Na izlasku iz stana još jedanput je provjerila da li je šporet ugašen, da li je pegla isključena, da li su prozori zatvoreni, da li je spakovala flašicu s mlijekom, da li je ponijela šeširić za sunce, da li su i kabanice u košari kolica (za svaki slučaj), da li je ponijela mobitel, sunčane naočare, eh, da i Tinki Vinkija za Emu i njenu Hello Kitty lopticu…sve je tu. Izašle su, zaključala je vrata, pozvala lift, a onda se još jednom, dok čeka lift, vrnula do stana da provjeri je li zaključano.
Tako je mislio i muškarac inicijala F.A. kada je tog majskog dana krenuo u slastičarnu po tortu za kćerku koja je taj dan napunila tri godine. Na izlasku iz kuće, dok je vezao cipele, supruga mu je dodala papir na linije istrgnut kao na brzinu vjerovatno iz nekog rokovnika s receptima (jer je na poleđini bio djelić recepta za Seninu tortu), a koji je sadržavao nažvrljan spisak namirnica koje bi još trebao kupiti usput. Uzeo je papir, polako ga smotao, iz stražnjeg džepa je izvadio novčanik, pažljivo ubacio smotuljak, vratio novčanik u džep, a onda laganim korakom krenuo prema autu, kao da mu se ne žuri. Žena mu je, da li u ironiji, da li u šali, dobacila: “samo ti polako, možda i stigneš prije mraka”. Nije mu zasmetala ova opaska, zna on svoje, ne voli raditi ništa na brzinu i naopako. Prošao je kroz parking do svog auta, i pomislio, ugledavši policajca kako piše kazne za nepropisno parkiranje, kako dosad nikad nije platio kaznu za saobraćajni prekršaj. U tom trenutku bio je vjerovatno bar malo ponosan. Sa balkona ga je zazvala kćerka, sva u rođendanskom raspoloženju, držeći u ruci veliki srcoliki balon Hello Kitty: “tata, požuri”.
U 13:55 tog sunčanog majskog dana na semaforu u blizini mosta Malta jedna žena je pokušavala desnom rukom, u polučučnju, da dohvati šeširić iz košare kolica držeći svojom lijevom rukom ruku djevojčice. Djevojčici iz ruke ispada loptica i kotrlja se na cestu. Djevojčica se naglo oslobađa mamine ruke i kreće za lopticom.
Od 13:49 tog sunčanog majskog dana jednom muškarcu neprestano zvoni mobitel koji je zapao tu negdje između dva sjedišta. On pokušava da ga dokuči desnom rukom dok lijevom drži volan, ali ne uspijeva. Ignorisao bi on jedan poziv, ali vidi da je neko baš uporan, mora da je nešto važno. Na radiju počinje pjesma “Otkrit ću ti tajnu” od Dine Merlina i on pomisli, kao i svaki put, kako ga ova pjesma nervira, kako tekst nema logike. Obradova se kad ugleda da je uhvatio zeleni val, već je na Malti, a pred njim auta nema, te spusti pogled i još jednom posegnu za mobitelom koji zvoni.
U 13:56 ne znamo šta se desilo. Ne znamo da li je Ema uspjela uzeti lopticu i vratit se mami. Ne znamo da li je mama vrisnula izbezumljeno. Ne znamo da li je vozač uspio dohvatiti telefon nit ko ga je zvao. Ne znamo da li je vozač ugledao djevojčicu prekasno i da li ga je podsjetila na njegovu kćerku. Ne znamo jesu li i čija srca prepukla. Ne znamo da li su se neki anđeli vrzmali po Malti. Znamo samo da na radiju nije više svirala Merlinova pjesma.