Ona.

Kad pogledam u rijeku, vidim joj oči.

Oči bez boje i sjaja. Oči gorštaka.

Sve je njoj dato, pa i ljubav.

Sve je o njoj napisano, čak i pjesma.

Došla je teško, kao preko hercegovačkog krša

i krajiške tame, nestala, potonula …

Došla je poput smrti, a i tako otišla.

Što sporije, a to bolnije.

Nema u njoj straha, u njoj je tama.

Pa i kad je opet vidim, opet oči bez sjaja …

Ona je smrt. Smrt u plesu na vodi.

Ona ne zna, ona se igra.

Ona je zemlja izlazećeg sunca.

Ona je S….

Kenan Bratić.