^{“Djevojčice moja mila,sanjao sam te. Hodala si po rubovima sna i bojao sam se da ćeš u jednom trenutku samo nestati. Nosila si predivnu boju bijelog i veo mekog kašmira. Plesala si uz tonove lišća i željela uz zvuke vjetra. Dušom si gledala daljine,a rukama hvatala zrak. Mojim danima si davala smisao,a noćima mi obasjavala put. Na tebi nije bila jedna zvijezda, u šakama si ih držala sve. Imala si kosu boje mora i ja sam lagano tonuo u nju. Tvoj glas je bio lagan kao povjetarac u proljetnim noćima. A moja želja za tobom nikad dorečena.”}

^{“Budim te. Otvori oči da vidiš kako izgleda onaj kojem si jedina. Dok puštam muziku Afrike u mome tijelu se javlja glad. Nahrani me. Napoji me sokovima noći. Odmori me kožom i usnama svojim. I opet te sanjam dok lebdiš iznad mene. Mjesečina te obasjava,a moje ruke uokviruju. Volim te željeti zvjerski i napeto.”}

^{“Ležim,opet te sanjam. Da li si ikada postojala među nama? Da li me vidiš dok ti pružam svoje noći i dajem dušu u beskonačno? Ne dolaziš već danima,ali ja te čuvam u sebi,ne brini. Osjetiš li kada ti posvetim najljepše zemaljske pjesme,pjesme mog svijeta? Hoćeš li da ti kažem riječima,a ne dodirima? Znam koliko ne postojiš i koliko te jedva čekam. Molim te,pojavi se. Daj mi tu želju koju sanjam. Daj mi sebe. Hoćeš li da te nosim na ramenima dok traju vreli ljetni dani i da te kupam snijegom? Hoćeš li da ti kažem da imaš ime? Šapućem ti mila. Zoveš se Nebo. Da,ona zove se Nebo.”}