Zaista ponekad mislim da je zakon o rodnoj ravnopravnosti, koji nalaže da 40 % žena mora biti zastupljeno na izbornim listama, više donio štete ženama nego koristi. Doduše, taj zakon omogućuje onim ženama koje žele da se bave politikom da ispolje njihove ideje (naravno, ukoliko to kadrovska politika njihove stranke dozvoli). Prednost tog zakona je što omogućava ženama da ”rame uz rame” stanu uz svoje muške kolege ili u većini slučajeva ”iza” svojih kolega (jer su nosioci lista uglavnom muškarci).
Tako je 2014. godine na općim izborima u BiH taj zakon omogućio da se 3 276 žena kandidira. Bilo je tu pravnica, profesorica, doktorica, ekonomistica, domaćica, majki, supruga, kćerki…Ja bih rekla, bilo je tu zaista sposobnih žena iz svih političkih stranaka koje su radile danonoćno na svojim kampanjama i programima, koje su uložile truda,novca, vremena. Doduše bilo je tu i nekih ”ikebana”, to je opet jedan dio od tih 40% koje prave ustupke svojim kolegama, pa su se našle da uljepšaju listu i ispune zakonsku kvotu. Njihovo je da budu lijepe,smješkaju se i klimaju glavom.
Ali na stranu te, sad spominjem samo ove koje zaista žele nešto da urade.
I naravno dođoše izbori i opet ništa logično. Nije mi logično da je samo 19.03% žena izabrano od strane glasačkog tijela gdje su žene u većini. Znači, žene ne glasaju za žene na izborima, jer eto očito misle da će muškarci imati više sluha za njihove probleme,npr. većinska muška vlada je s lakoćom riješila problem JMBG naše novorođenčadi, porodiljska odsustva i naknade, riješila nas žene brige kako ćemo poslodavcu reći da smo trudne, a da pri tom odmah ne dobijemo otkaz i sl.
I opet nema mjesta logici kad je u pitanju formiranje vlade i dodjela funkcija. Jako dobro znamo da se većina tih dogovora i saveza (međustranačkih i unutarstranačkih), dešava u ambijentu neke ”napucane” balkanske kafane, uz neko kvalitetno vino i hranu, gdje se žena jedino može naći u ulozi ljubavnice, konobarice ili pjevačice.
I to su stvari koje demorališu svaku ženu koja se upušta u politiku. Ali treba se boriti. Bosanke i Hercegovke zaboravljaju da su one većina glasačkog tijela i da mogu nešto uraditi za sebe.
Vjerovali ili ne, postoje i oni muškarci u stranci koji nisu prototip balkanskog muškarca i političara, koji ohrabrivaju svoje kolegice zbog njihove sposobnosti i rada,a ne zbog karmina koji nose,niti zbog onih 40%.
Sama činjenica da postoje asocijacije žena,a ne postoji asocijacija muškaraca, klub parlamentarki a ne klub parlamentaraca je dovoljan pokazatelj položaja žene.
Treba ohrabriti žene i pravilan zakon bi bio ne samo ravnomjerna zastupljenost na izbornim listama nego i ravnomjerna zastupljenost u dodjeli mandata.