Svake godine ista priča- jedini datum u godini kada svi govorimo o pravima žena, njihovoj diskriminaciji i zastupljenosti kako u političkoj, tako i ostalim sferama djelovanja. O pravima i zahtjevima žena potrebno je govoriti tokom cijele godine, a njihovu ulogu i njihov doprinos društvu nikako ne smijemo potcijeniti.
Prema zvaničnim podacima zastupljenost žena u vlasti iznosi 20%. Istina, politička participacija žena se u posljednjih dvadeset godina poboljšala, ali ovaj procenat nije ni blizu očekivanih 40%.
A po svemu sudeći, ni ovih 20% ne bismo dostigli da ne postoje takozvane „rodne kvote“. Rodne kvote osiguravaju učešće žena u političkom životu, i sigurno, da one ne postoje, udio žena u vlasti bio bi približan nuli. No, kako tvrdi Borjana Krišto žene u politici trebaju biti zato što su vrijedne, odgovorne, spremne raditi, a ne zato da budu neka kvota. Tačno je da ovo vrijeđa ženu i gospođo Krišto, slažem se sa vama. No, koga kriviti zato što su žene postale kvota?
Smjelo ću da optužim cjelokupno bosanskohercegovačko društvo. U društvu u kome se na ženu gleda kao na domaćicu i od koje se očekuje da se samo brine o porodici, ne treba nas čuditi zašto žena i nema u politici.
Pa čak i kada se žena nađe na izbornoj listi, zašto veliki broj građana ne glasa za nju, već prednost daju muškim kandidatima? To nepovjerenje i predrasude se nalaze u samom društvu, i da bismo napravili promjene potrebno je preodgojiti cjelokupno društvo kako bi se na žene konačno gledalo na sasvim ravnopravne i sposobne za učešće u političkim procesima. Ipak, preodogojiti cjelokupno društvo je nemoguće.
Da li ste ikada zamislili ženu na poziciji člana Predsjedništva BIH? Da li je uopšte zamislivo da se jedna žena nađe na ovoj poziciji? U našem društvu očito ne. Teško da ženu možemo naći u Parlamentu, a kamo na poziciji člana Predsjedništva. Podsjećam, na zadnjim izborima za Predsjedništvo BiH kandidovalo se 17 kandidata, od toga samo jedna žena i to za srpskog člana Predsjedništva, koja nije izabrana.
Čemu ovoliko nepovjerenje kompletnog društva prema ženama? Ako je istina da je žena stub porodice, i ako je svaka žena stub porodice, onda je logično zaključiti da je žena stub društva. Tačno je da je primarna dužnost žene da brine o porodici, da bude majka i da odgaja djecu. Žena ima bezbroj funkcija koje savršeno obavlja, pa zašto mislite da je nesposobna da upravlja društvom i da učestvuje u donošenju političkih odluka?
Ne zaboravimo da vlast biraju građani, a upravo građani ne vjeruju majkama, odgajateljicama i stubovima našeg društva. Da bi apsurd bio veći, među biračima je ogroman broj žena, ali očito je da i žene ne vjeruju ženama. Svima nama je potrebno više povjerenja i ono neće spasti s neba kao blagoslov, povjerenje se jednostavno gradi, a do tada, rodne kvote su nam ipak prijeko potrebne.
Tužna istina je da se Međunarodni dan žena sveo na poklanjanje cvijeća i standardno ukazivanje na potrebu da se veći procenat žena uključi u političko djelovanje, a pritom se povodom toga ništa ne čini. Zar su se žene, zbog kojih danas i obilježavamo Dan žena borile i ginule da bismo danas na ovaj dan dobile samo cvijeće? Međunarodni dan žena simbol je borbe za prava žena, i da hrabre žene koje su pokrenule revoluciju 1857. godine mogu vidjeti u šta se pretvorio ovaj revolucionarni datum, zatvorile bi se u svojim kućama i heklale.
Za konkurs.