Sve po starom, samo nam je godina nova. Novo vrijeme za stare trošadžije. Vrijeme i jeste jedino što nam je preostalo da potrošimo. Nekad smo imali dovoljno, danas ni toliko. Toliko smo toga naučili iz prošlosti, da budućnost sada vidimo sasvim jasno. Smije nam se u lice. Licemjerno bi bilo reći “Bolje će nam biti u 2016.”, iskreno ću da vam kažem “Boljeće nas i 2016.”
Uf! Samo što je počela, a mene već zaboli. Zaboli mi nož u leđa. Leđno plivamo, nizvodno, ravno do vodopada. Kada se budemo survavali s litice i mi ćemo postati atrakcija. Prirodna ljepota ove zemlje. Ova zemlja je bila bogata rijekama i šumama. Danas imamo prljava korita puna smeća i brdske goleti. To bogatstvo je kod bogatih…pardon, snalažljivih. Snašli smo se sad i mi. Otkad nam uzeše sve, mi naše ništa ljubomorno čuvamo. Čuvamo ga u banci, pa tamo naše ništa lagano naraste – u minus.
Na tim ogromnim minusima, lako se čovjek oklizne. Račune odavno ne plaćamo, pa se čudimo što nam “sijeku” struju. Neka nam u 2016. bude sa svijećom!