“I kada budem mrtav i beo ja bih da budem kakva – takva svetiljka” riječi su Dragana Nikolića. Čovjek koji je sam bio jedna epoha odigrao je svoju poslednju ulogu – nametnutu ulogu smrtnika. Zavjesa je spuštena.
Prečesto se dešava da nas veliki ostavljaju u martu. Tmurno vrijeme i tužne vijesti – ne volim mart. U martu se dešavaju nepravde. Ivo Andrić, Mija Aleksić, Bata Stojković, Taško Načić, Momo Kapor, Vlada Divljan samo su neka od svima poznatih imena koje je odnio mart. Odlaskom velikih, kao da se otkine i komadić nas samih. Ipak su oni oplemenjivali prostor u kojem živimo, dajući mu jedan sjaj, ponekad iluziju ljepote, govoreći o ljubavi na najnestvarnije načine i slaveći nas, obične smrtnike kroz likove koje su utjelovljavali, a koji su, u ime nas uporno gubili borbe na filmskom platnu, odlazeći i prije nego što su našli svoje mjesto u društvu.
Dragan je to najbolje radio sa svojim kultnim antiherojima. Antiheroji, glavni glumci životnih priča, koji ne posjeduju kvalitete heroja i skloni su posrnućima – pa ko se tu ne bi pronašao.
Mišljenja sam da velikani osjete da više nemaju snage da svijetu donose nova proljeća i onda odluče da odu na izmaku zime, na samom pragu novog proljeća, ostavljajući prostor nekim novim klincima da grade na njihovim temeljima neke nove epohe. To su ljudi za koje kažemo da nijedno vrijeme nije njihovo, ali znamo da vječnost pripada njima. U ovoj epidemiji tabloidizacije društva, ne može a da te ne zabrine da smo uskraćeni za jednog stvaraoca ljepote i umjetnosti, za nekoga ko je ostavio ogroman testament, a čije povjerenje niko neće moći da opravda. Jer imamo malo onih koji sanjanju pobjedu i ne predaju borbu, a mnogo sitnih lupeža koji sanjaju sitan interes i ne drže do riječi.
Nikad ne možeš biti spreman za odlazak dragih ljudi, a kada odu oni koji su obilježili jedno vrijeme i iza sebe ostavili trag, to je onda dvostruki gubitak. “Idemo dalje”, rekao je Dragan Nikolić u jednom filmu i samo nam to i ostaje, kretati se dalje pod svetiljkama koje nas vode kroz život.
Mart je uvijek bio turbulentan mjesec na ovim prostorima. Nije mi tačno jasno šta taj mjesec ima protiv nas. Ali što bi glavni junak ove priče rekao: “Borba. Ne predati se. Zašto. I kome?“
I da… Kada si otišla s njim, bio je trinaesti mart…
*Za konkurs