Odluka Vlade Kantona Sarajevo da se javni parking u Sarajevu naplaćuje po sistemu 24/7/365, jedna je od onih odluka koje običan svijet u nas ne razumije na pravi način. Ne razumije da je ta odluka donešena upravo u njihovu korist- u korist 90% građana ovoga grada-90% njih koji se poplurano, sarajevskim žargonom, zovu kokuzi.
Biti kokuz danas u Sarajevu i BiH sasvim je prirodno i normalno, ali nije prirodno i normalno da se kokuz mota tamo gdje mu nije mjesto, razapinjući se tako između svojih želja i mogućnosti. Ta štetna navika i običaj većine kokuza ne samo da pravi smetnje ljudima koji imaju novca, već nosi i negativne posljedice po psihičko stanje kokuza i njegov porodični život. Zato, ova odluka vlasti ima za cilj da drži kokuza dalje od mjesta koja nisu za njega, te tako izbjegne frustrirajuće situacije kojima je u pravilu na njima izložen.
Obzirom na ograničenost parking mjesta, ova odluka imat će najveći utjecaj na kretanja stanovništva glavnog grada u tzv. elitnoj zoni iza 20 sati. Jer, šta ima kokuz da radi u centru metropole u ta doba? Tamo kafa nije marka i po, a u to vrijeme se tu malo gdje kafa i služi da bi se moglo sjediti po dva sata za male pare. Osim toga, u centru metropole nema second hand radnji. Tamo su radnje u koje kokuz ulazi “nako, da vidi šta ima” dok mu frustrirana supruga proba garderobu za koju zna da je neće kupiti. Na kraju se kokuz, onako nervozan i umoran od hodanja izgalami i na svoju djecu koja, djeca ko djeca, isprovocirana baščaršijskim mirisima traže već odavno preskupe mu ćevape… I sve to samo zato što je parking bio džaba iza 20 sati.
E više nije. Vlada se pobrinula da iznađe rješenje i drži većinu građana van zone koja nije dobra po njihovo zdravlje, njihov porodični život i ne odgovora njihovom društvenom statusu. Opravdana je procjena vlasti da kokuz neće još i plaćati parking da bi doživljavao pomenute neprijatnosti. I ako bude takvih, vremenom će odustati.
I zar nije ljepše izaći tu “okozgrade”, prošetati malo, sjesti popiti kafu u lokalnoj kafani gdje je kafa još uvjek marka i po i gdje će gazda biti sretan što si tu, gdje ne mirišu preskupi ćevapi, gdje nema prodavnica koje loše utiču na bračne odnose… i ne smetati nikome.
Zar nije lakše biti tu gdje je čovjeku mjesto i zar treba vlast da mu to kaže?
Odluka Vlade Kantona Sarajevo da se javni parking u Sarajevu naplaćuje po sistemu 24/7/365, jedna je od onih odluka koje običan svijet u nas ne razumije na pravi način. Ne razumije da je ta odluka donešena upravo u njihovu korist- u korist 90% građana ovoga grada-90% njih koji se poplurano, sarajevskim žargonom, zovu kokuzi.
Biti kokuz danas u Sarajevu i BiH sasvim je prirodno i normalno, ali nije prirodno i normalno da se kokuz mota tamo gdje mu nije mjesto, razapinjući se tako između svojih želja i mogućnosti. Ta štetna navika i običaj većine kokuza ne samo da pravi smetnje ljudima koji imaju novca, već nosi i negativne posljedice po psihičko stanje kokuza i njegov porodični život. Zato, ova odluka vlasti ima za cilj da drži kokuza dalje od mjesta koja nisu za njega, te tako izbjegne frustrirajuće situacije kojima je u pravilu na njima izložen.
Obzirom na ograničenost parking mjesta, ova odluka imat će najveći utjecaj na kretanja stanovništva glavnog grada u tzv. elitnoj zoni iza 20 sati. Jer, šta ima kokuz da radi u centru metropole u ta doba? Tamo kafa nije marka i po, a u to vrijeme se tu malo gdje kafa i služi da bi se moglo sjediti po dva sata za male pare. Osim toga, u centru metropole nema second hand radnji. Tamo su radnje u koje kokuz ulazi “nako, da vidi šta ima” dok mu frustrirana supruga proba garderobu za koju zna da je neće kupiti. Na kraju se kokuz, onako nervozan i umoran od hodanja izgalami i na svoju djecu koja, djeca ko djeca, isprovocirana baščaršijskim mirisima traže već odavno preskupe mu ćevape… I sve to samo zato što je parking bio džaba iza 20 sati.
E više nije. Vlada se pobrinula da iznađe rješenje i drži većinu građana van zone koja nije dobra po njihovo zdravlje, njihov porodični život i ne odgovora njihovom društvenom statusu. Opravdana je procjena vlasti da kokuz neće još i plaćati parking da bi doživljavao pomenute neprijatnosti. I ako bude takvih, vremenom će odustati.
I zar nije ljepše izaći tu “okozgrade”, prošetati malo, sjesti popiti kafu u lokalnoj kafani gdje je kafa još uvjek marka i po i gdje će gazda biti sretan što si tu, gdje ne mirišu preskupi ćevapi, gdje nema prodavnica koje loše utiču na bračne odnose… i ne smetati nikome.
Zar nije lakše biti tu gdje je čovjeku mjesto i zar treba vlast da mu to kaže?