Neki jednostavno ne razumiju kad im se lijepo napiše.Probaću evo prostije: boli me kurac kad je ko i koga jebo, gdje ga je jebo i zašto, boli me kurac što se starim mrcinama više ne diže pa bi opet malo da ratuju.Naravno, ne oni, intelektualci i političari, nego mi raja.Oni bi da ostvaruju svoje bolesne nacionalističke vizije.Oni bi da uđu u istoriju preko leševa tuđe djece, naše djece..E, pa neće ići!
Boli me kurac i za Prvim svjetskim ratom, i Drugim, i za sve ustanke koji su bili.Ja sam ratovao u ovom našem, jugoslovenskom ludilu za razliku od nekih koji seru. Ratni vojni invalid sam i dajem si za pravo da pljujem po svakom ko pljuje na mene, moj narod i moju državu, a ipak mnogo manje to činim od onih koji su nagulili odavde kad se zagužvalo.Sve se mislim ‒ ma, neka ih.
Ali eto opet se oni busaju u prsa svojim pradjedovim, djedovima i babama, svojim porijeklom, svojim slavama, Bajramima, Božićima, baklavama, pečenicama, a mi ispadosmo potpuni šupci, zaguljene kretenčine kojima drugi moraju govoriti kako da žive i gdje da žive.Slični su rovarili i srali i prije ovog rata, ali ih nisam vidio rame uz rame sa svojim sunarodnicima kad je trebalo.Oni su i dalje kenjali iz tamo nekih dalekih zemalja kao što kenjaju i sad.Smeta im RS, smeta im entitetska BiH, smetaju im kantoni, smetaju im slave i Božići, smetaju im proslave, smetaju im Bajrami i ramazani, smetaju im zastave i bajraci.Jebi ga …
Nikom ne smeta nezaposlenost, siromaštvo, niske plate, bijeda, jad, propadanje istorijskog naslijeđa, gubitak ljudskog dostojansva, nepostojanje industrije, strategije razvoja, bijela kuga.Govore o genocidnoj tvorevini, uništenju, izvinjavanju nas u ime onih, brojevima raseljenih, ubijenih, izbjeglih, nestalih.
Govori li iko o praštanju i gledanju u budućnost, o pomaganju u obnovi zemlje, otvaranju novih radnih mijesta.Misli li iko kad kaže RS na ljude koji žive u njoj ‒ko su, o čemu razmišljaju, šta žele.Uči li iko svoju djecu da vole.Otišli ste i naselili ste se po cijelom svijetu ali umjesto da ste se otvorili prema svijetu i njegovim različitostima zatvorili ste se u svoje jadne ljušture i MRZITE.Sve nas mrzite.Pa dokle…
Možete voliti i trpiti prvog komšiju Kineza, šefa Poljaka, snahu Amerikanku, zeta Nijemca, unuke Šveđane, nalazite opravdanje za zatvaranje granica Sirijcima, žao vam je Francuza novinara koji pljuju po svemu, odobravate Šiptarima ulazak u UN, niste za davanje para Grcima, tu se slažete sa Nijemcima.Evropska i svjetska politika vam je u malom prstu, skroz ste objektivni i nepristrasni, oslobođeni rasizma, predrasuda.
Ali kad se povede riječ o dragoj nam domovini onda popizdite.I mrzite, Srbe, Hrvate i Bošnjake, i ostale narode i narodnosti.Glasate na NAŠIM izborima a u zemlji provedete 14 dana godišnje, prijavljujete se na NAŠEM popisu a ne živite
tu od 1993., osuđujete NAŠ način života, NAŠE viđenje prošlosti, NAŠU viziju budućnosti, ismijavate NAŠE borce, ratne invalide, pale u ratu, NAŠE mišljenje.
Mnogo je lakše zarađivati na Zapadu, živjeti na Zapadu, odgajati djecu na Zapadu, a onda nama srati kako se to radi.Stalno kenjati o uređenosti Njemačke, o standardu Švedske, slobodi Amerike, razvijenosti Kanade, ljepotama Australije, a nama zakuhavati rat.Zajebite više kopanje po istoriji i grobovima, ostavite mrtve na miru a nama živima ostavite mir.Naučite nešto o onima koje mrzite, njihovim običajima, tradiciji, naslijeđu, istorijskim činjenicama.Ovdje u Bosni sve je to isti kurac, samo zavisi ko čita.
“Domovina se brani lepotom
I čašću i znanjem
Domovina se brani životom
I lepim vaspitanjem”
I čašću i znanjem
Domovina se brani životom
I lepim vaspitanjem”
Ljubivoje Ršumović