Svjedoci smo prerano odrasle djece ubačene u mašinu šou biznisa. Nastupaju po raznim formatima programskih spektaklova i rijalitija. Nisu ni mutirali glasovno, a već su pod frustrirajućim pritiskom da budu savršeni, nikako obični klinci.
Da bi postale društveno prihvatiljive i uobičajene, mnoge nebuloze se opravdavaju kao laka zabava. A šta iza toga čuči, pitanje je sad? Šestogodišnji dječak poput Ljube “pojma nema” gdje se našao. I ne razumije o kakvim promilima i “ljubavi” govori pjesma dotične estradne umjetnice. Neosporno je da je dijete talenat, međutim, kakve će posljedice po njega biti kasnije nakon što je naprasno gurnut u ralje estrade? Ovo je Balkan, come on, prvo nekog vole, pa ga razvlače po putu! A da se uključi mozak, nije sve u parama i slavi!
Prema riječima dječije psihoterapeutkinje Victorie Prooday – roditelji su odgovor za mnoge dječije borbe! (https://yourot.com/parenting-club/2017/5/24/what-are-we-doing-to-our-children). Roditelji su ti koji svjesno dopuštaju sve i koji sebi daju za pravo da puste maloljetno lice da se samo “zabavi” u pjesmi o opijanju, lošim vezama i muvanju u kolima. Čak su mu dogovorili i nastupe.
Djetetu nije mjesto u takvom kontekstu i nisu sve ponude primjerene uzrastu. Razmišlja li iko o toksičnosti ovakvih situacija? Gdje su stručne službe, socijalni radnici, psiholozi i čuvari dječijih prava da se oglase?
A šta je sa gospođama čije bebe odrastaju u rijalitiju, pred kamerama koje ih budno prate, dok iza malih ekrana slobodno onanišu svakakve voajerske psihopate. Kad se uzmu u obzir uzroci i posljedice, čini se da nekima ne bi pomogao ni ozbiljan “tutorial” za odgoj djeteta. Do juče su masovno pljuvali i osuđivali “Srpski film”, gadeći se, a u stvarnom životu imamo začetke sličnih poremećenih scenarija.
Koliki šok i trauma za jedno biće treba da bude kad shvati da mu je djetinjstvo “ukrao” marketing? Kakvi su rezultati takvog stresnog razvojnog puta? Zar zbog show programa, profita i roditeljskih nezdravih ambicija karijera vodi pravo iz pelena na scenu? Djeca treba da budu djeca, ne moraju im nicati zubi u spotovima, imaće vremena kasnije da odluče u svoje ime čime će se baviti u životu.
Izostanak bilo kakvih smislenih reakcija vrijeđa intelekt. To nije neko tamo tuđe dijete, nije brojka, tiče se svih nas. Ne želimo još jednog Kevina (“Sam u kući”) koji je vrtoglavo postao poznat sa svojih dvanaest godina, a kasnije pod pritiskom kao istrošena holivudska roba završavao u paklu droge! Ogromna greška je nasilno nametanje brzine odrastanja djeci. Prestanite! Djeca nisu igračke!
Autorica: Nataša Lazukić