“Radikalizam i nasilni ekstremizam se zaustavljaju tamo gdje društva zajedničkih vrijednosti počinju, pa potom mirno i odlučno idu naprijed”.
Rečenicu je izgovorio Zlatko Lagumdžija u SAD-u, na ministarskom sastanku Bijele kuće za borbu protiv nasilnog ekstremizma. Čitam je, evo, već peti put i stvarno ga ne kontam. Radikalizam i nasilni ekstremizam se zaustavljaju, pa potom mirno i odlučno idu naprijed? Ili je, valjda, mislio na društva zajedničkih vrijednosti? Da počinju tamo gdje se zaustave radikalizam i nasilni ekstremizam. Oni koji su ga u Vašingtonu slušali, ne znaju na koje je zajedničke vrijednosti mislio. Mi, pošto smo dobro upoznali u prethodne xx godine na vlasti i oko vlasti, znamo na šta on misli kad kaže zajedničke vrijednosti.
Pod broj jedan to je lijepa, a šuplja priča, tzv. šupljiranje. On je tu bez premca, mada je konkurencija u BiH jaka.
Druga zajednička vrijednost je spremnost da se slaže. Krupno. Beskrupulozno. U kameru. Za govornicom, pa bilo da je u pitanju mjesna zajednica, državna institucija ili kafanski sto.
Treće je tobožnja, a ni pod razno, stvarna briga o interesima građana i naroda u BiH. Jer zašto bi onda povukao tolike poteze koji su bili na štetu svih nas.
Četvrta nesumnjiva vrijednost Zlatka Lagumdžije je vrijednost nekretnina. Bilo da se radi o ličnim ili uknjiženim na blisku rodbinu, bilo da se radi o nekretninama koje je SDP “naslijedio” od komunista. I od kojih ubire sigurne i nemale prihode.
Peta vrijednost zajednička je Lagumdžiji i njegovim najvećim političkim oponentima u BiH. To je kontinuitet političkog sistema kakvog su ga sam sebi izmaštali i ostvarili. U za kojeg bi se do zadnjeg svi borili. Samo da se nikad ništa ne promijeni. I da je svakome bude dobro, bilo da si pozicija ili opozicija. Finasiraš se iz budžeta, imaš svoje ljude u institucijama sistema. Ne dira te niko, jer se sutra ti možeš opet naći na poziciji.
Ima još toga, al’ nije za bloga! Više za organe.