U razdoblju obnove i rekonstrukcije ratom razorene Hercegovine, Partizanski je spomenik predstavljao žrtvu građana grada Mostara za ideje antifašizma i post-feudalnog prosperiteta. Oštre zime i škrti kamen Hercegovine nikada nisu davali mnogo svojim stanovnicima, a ovaj spomenik, sa svojim kamenim terasama i nadgrobnim spomenicima, vremenom je postao autentični predstavnik prostora u kojem se nalazi.
Bogdanović je 1965. godine, na Bijelom Brijegu u Mostaru, završio svoje remek-djelo, velebno zdanje u čast poginulim borcima NOB-a grada Mostara, koje i danas, u vremenu kada se antifašizam potiskuje na margine udžbenika povijesti, važan dio spomeničke građe sadašnje Bosne i Hercegovine i teritorije cijele jugoistočne Europe.
Spomenik se prostire se na 5,000 m2 preko šest nepravilnih terasa, a u njega i njegove nadgrobne ploče je ugrađen grad Mostar i to kamenim pločama koje su skinute sa starih i devastiranih mostarskih kuća. Na ovaj način, prema riječima Bogdana Bogdanovića, „koristeći univerzalnu simboliku elemenata sunca, planeta i mjeseca”, spomenik postaje blizak svim ljudima. Kada boravite u prostoru spomenika, možete osjetiti ulice grada Mostara, njegove kuće, terase i trgove, i kao takav, on predstavlja “negativ živog grada”. On je “Mostar u malom, replika grada na Neretvi, njegov idealan dijagram” (Ukleti Neimar, B.Bogdanović).
Bogdanović je u Partizanskom spomeniku ispunio svoju namjeru, jer ovo zdanje odaje utisak kao da ne služi samo kao spomenik umrlima, već i kao spomenik živim generacijama, nudeći im prostor u kojem mogu boraviti i sa kojim se mogu saživjeti. Kontemplirana igrarija umjetnika, koji u ovom djelu potpuno odudara od tadašnje soc-realističke forme, slavi život i svakim kamenom precizno crta priču grada. Ovim se stavlja u sam vrh svjetske spomeničke građe 20-tog vijeka, i to, tragično, one za koju vlasti odgovorne za njeno očuvanje, danas ne mare.
Iako je spomenik 2006. godine proglašen nacionalnim spomenikom, iz Federalnog ministarstva kulture i sporta, preciznije, Zavoda za zaštitu spomenika, nismo dobili nikakve informacije o potencijalnim rekostrukcijama, ili sredstvima koje bi Federalno ministarstvo, ili pak Grad Mostar mogli izdvojiti za održavanje i rekonstrukciju spomenika koji je desetljećima na meti lokalnih vandala. Odgovor koji smo uspjeli dobiti jeste da su rekonstrukcije skupe i kako u nedostatku sredstava i donatora, neka ozbiljna rekonstrukcija spomenika nije izgledna. Zadnji pokušaj rekonstrukcije i održavanja spomenika je započet još 2008. godine.
Odnos Bosne i Hercegovine i njenih građana prema spomeničkoj i kulturno-istorijskoj građi i ostavštini NOB-a je odraz ne samo trenutnih političkih fluktuacija, već je i po sebi posljedica decenija degradacije obrazovno-odgojnog sistema u kojem se po svemu sudeći, antifašizam kao najvažniji i najmoćniji politički i kulturno-društveni pokretač 20-tog stoljeća namjerno potiskuje iz školskih udžbenika.