U ovom uvodu na jedan zabavan i koncizan način želim da vam pokažem kako funkcionišu politički sistemi uopće.
Posebno kako funkcioniše sistem kod kod nas.
Vidite nosioci političkog legitimiteta su političke stranke.
One se formiraju i opstaju uz pomoć ljudi i dobrovoljnih priloga zainteresovanih strana.
Velika većina onih koji pristupe nekoj političkoj partiji i doniraju sredstva očekuju nešto od te partije za uzvrat.
Često su nosioci glavne aktivnosti u strankama beskrupolozni i nestručni ljudi koji stranke koriste za ostvarenje svojih ciljeva.
Često su ti ciljevi suprotstavljeni kako u okviru samih stranaka tako u odnosu samih političkih stranaka i zbog toga dolazi do cijepanja i nastanka novih stranaka kao i do sukoba između postojećih stranaka koje često ne mogu da rezultiraju normalnim i adekvatnim kompromisom.
BiH je apsoulutni rekoder po broju stranaki i po broju strnaka po glavi stanovnika.
Usput rečeno BiH je jedna mala i neorganizovana zemlja zemlja koja ima negdje oko 4 miliona stanovnika koji su podijeljeni po religijskim, nacionalnim, urbanističkim, kulturološkim i ideološkim osnovama i kao takva je idealan poligon za nastanak fanatizma, siromaštva i sve ga drugog.
Stranke su podijeljenje u dvije velike grupe na nacionalne i t.z.v. građanske stranke.
Nacionalne stranke svoj legitimitet i izborni uspijeh baziraju isključivo na religijsko-nacionalnim osnovama.
Građanske partije su po svom sastavu etnički mješovite i svoj legitimitet baziraju na multietničnosti i borbi protiv nacionalnih-religijskih stranaka.
Dakle stranke u toku izbornog procesa na sve moguce dozvoljene i nedozvoljene načine dolaze do svojih simpatizera i glasača kojma obećavaju „kule i gradove“ da bi im na kraju krajeva slagali.
Zbog složenosti izbornog procesa i podijeljenosti BiH na entitete i kantone ni jedna stranka ne može osvojiti potrebnu većinu glasova pa čak ni za jedan nivo vlasti te onda stranke pribjegavaju koaliranju često i na štetu vlastitih birača i kadrova koalirajući sa dojučerašnjim ljutim protivnicima proizvode takve nemoguće parlamentarne većine gdje je teorijski i praktično nemoguće organizovati bilo kakvu smislenu i organizovanu vlast.
Građani su zbunjeni i dešava se da jedan te isti pojedinac na kantonalnom nivou izabire jednu, na federalnom drugu, a na državnom nivou treću stranku odnosno pojedinca što direktno prozvodi i to da na jednom nivou vlasti imamo potpuno drugačije konstituisanje vlasti. Odnosno stranka koja je u vlasti na recimo državnom nivou nije u vlasti na entitetskom ili ko je u vlasti na kantonalnom nije u vlasti na federalnom nivou itd.
Zahvaljujući Dejtonskom mirovnom sporazumu koji je uspješno zaustavio rat ali i unio stotinu nereješenih pitanja EU i druge strane sile imaju uticaja u BiH preko PiK-a i ureda Visokog predstavnika
Uglavnom ti uticaji su lično utilističke prirode i pogotovo u zadnje vrijeme nisu u službi običnih građana BiH.
Premda izabrane dobrovoljno i premda ih je više, stranke formiraju takozvanu doborovoljnu diktaturu gdje su uvlača u sve sfere života.
Stranke utiču na sve u BiH.
Na svim nivoima i u svim vrstama vlasti.
Stranački ljudi su mahom na čelu zakonodavnih, izvršnih i sudskih instanci.
Situacija u kojoj će neko uhapsiti i osuditi svog kolegu odnosno koalicionog partnera u pravilu je rijetka.
Sprega između organizovanog kriminala i političkih instanci je gotovo pravilo.
Jači privredni subjekti i bogatiji pojedinci plačaju reket za zaštitu uticajnim ljudima iz stranaka.
Oni od tog reketa finansiraju svoje stranke i svoje luksuzne živote.
Za uzvrat ti subjekti i pojedinci su pošteđeni redovnih i vandrednih kontrola od strane inspekcija i drugih organa
Takođe ti pojedinci kroz tu spregu kontrolišu donošenje i provedbu zakona koji njima odgovaraju te vođenje postupka i izvršavanje kazni.
Svu ovu konfuziju i nesigurnost koriste pojedini krugovi okupljeni oko nekoliko popularnijih i jačih stranaka da bi nesmateno vršili pljačku vlastite države i naroda.
Isti kada i ako budu optuženi i uhvaćeni sakrivaju se iza svog stranačkog i nacionalnog identiteta.
Za nerad i loše rezultate uvijek optužuju nekog drugog tvrdeći kako oni jadni ne mogu promjeniti ništa zato što je često u samom lancu rukovanja i koordiniranja npr ministar iz jedne, pomoćnik iz druge a zamjenik iz treće stranke.
Kroz niz raznoraznih legalnih , polulegalnih i ilegalnih aktivnosti novac se izvlači iz države i smješta na račune odabranih od rata pa na ovamo.
Klasične ulične kriminalce i razbijače stranačke vođe ponekad koriste za obavljanje prljavih poslova, strašenje pa čak i likvidaciju onih koji bi im mogli smetati.Zato vas ne treba čuditi da takvi ne odlaze u zatvore iako su „od ranije poznati policiji“.
Njima se postupci ponavljaju, dokazi gube, svjedoci odustaju od svjedočenja i u zatvorima nema mjesta za njih.
Zanimljivo je to da oni koji nisu uvezan u taj pokvareni sistem dobiju pet godina zatvora kad nepropisno utovare kubik drveta.Njihovi svjedoci ne odustaju od svjedočenja, dokazi im se ne gube a za njih ima mjesta u zatvorima – često među deklarisanim ubicama, ratnim zločincima i manijacima.
Osim mehanizama povezivanja i pljačkanja svoj položaj obezbjeđuju i strahom.
Kada god se namiriše neka afera i građani počnu misliti svojom glavom počinje se pričati o ratu, o referendumima, genocidima i trećim entitetima nudeći vam kao jedino rješenje to da glasate za njih.
To što će oni ući u koaliciju baš sa onima od kojih vas čuvaju vas ne treba zanimati.
U cilju što boljeg betoniranja svojih pozicija ulazi se u različite projekte prekrajanja istorije i falsificiranjem istina te poturanjem različitih poluistina.
Kao jedan od rezultata ove agresivne politike pokušava se i formirati predodžba u svijesti o istovremenoj ugroženosti i superiornosti vlastite nacionalne, religijske i socijalne zajednice u odnosu na druge zajednice.
„Mi ne činimo zločine.To rade oni.“
„Naši političari su svetci-njihovi su korumpirani i zli.“
„Naše greške i ako priznamo da postoje su slučajne i nezlonamjerne- njihove su viševjekovni projekti zla s ciljem namjernog slabljenja našeg nedužnog naroda.“
„Do njih je – oni koče razvoj BiH ne mi.“