Negdje u završnim razredima osnovne škole, zajedno sa drugaricama iz razreda otkrila sam magazin FAN. Tih šezdesetak stranica obilovale su intervjuima, dešavanjima iz svijeta i zemlje, pričama, savjetima, dnevnicima, vicevima, šalama, pismima čitatelja, anketama, (fiktivnim) pregledom programa i sl. FAN je bio beskrajno zabavan! Nudio je daleko više od 2 marke, koliko je koštao. Danas živimo u eri interneta, a FAN je u to vrijeme odrastanja bio moj internet, moj prozor u svijet. Tamo sam prvi put vidjela da postoji Yahoo!, a onda se i zapitala kako ću ja sada znati sve mail adrese? FAN je bio i jedna od onih stvari za kojim sam iskreno žalila kada je prvo se transformisao, a potom i skroz nestao… Imam nekoliko starih brojeva i nadam se da niko neće uzeti za zlo što želim podijeliti ovih nekoliko članaka koje sam sinoć u momentu nostalgije vulgaris ufotkala. Da, i prihvatite moj isprič zbog lošeg kvaliteta slika :*