Čujte ljudi!
Građani, seljaci!
Trgovci i farmeri!
Namćori i šarmeri!
Dođite u naš tržni centar,
Parola dana je: umjetnost je bila OUT, umjetnost je opet IN!
Posjetite Veronu, uhvatite šakom Julijinu sisu,
Kupite privjeske sa likom Andrića,
Tu su i plastične, a antičke kule i gradovi,
kupite i Njegoša, on je na cijeni,
Mak Dizdar u Bosni ide k’o halva,
no ko nije za klasike … tu su i neki novi …
Nogo, Latić,
imamo i brkove Aralice Ive.
Što si neveseo? Šta je?
Nešto nisi mušterija danas?
Znam, znam … svi su oni skupi,
možda nisu za te, no za svakoga je nešto …
Majakovski i Goran Kovačić su sada džaba.
Ne čudim se ovome,
nisu li naši trgovci srećom i Vagnera iz mrtvih digli,
na uho da sviri,
da gudi,
na žici,
na nožu,
u kristalnoj noći,
u Mathauzenu,
Jasenovcu,
Blajburgu,
Kragujevcu,
Kraljevu,
Srebrenici…
Eto … kao da je ime bitno.
Kockamo se, a ishod znamo,
govorimo riječi koje ne znače ništa,
nikome.
prijetimo,
u krdima se grijemo,
glupostima nadmudrujemo,
Južnjaci, no i … Slovenci,
pa Mađari, Rumuni, Amerikanci,
Romi i Meksikanci,
Židovi i Arapi,
Srbi, Hrvati i Muslimani
i Ostali
Ljudi.
Sve je dobro dok muzika ide …
i dobro se ždere, zigu i pije,
povraćamo utrobu, al’ trpamo dalje,
a klackalica pod našim masnim guzicama škripi,
klacka se i stenje,
dok svoju sudbu prevtrljivu psuje.